Bitef

tetu promeni ime, i - tako kažu legende - j edino bi time njemu spasavali život. To se dogada i Rozalindi. Okajavanje krivice bez krivice travestij om zahteva od nje da pervertira sopstvenu ljubav, da je odloži, da je okrene naopako, da joj počesto stvori izgled frivolnosti i sarkastičan jezik. Feba se zaljubljuje u Rozalindu, uverená da je ona muško, i sama raskida jediní skladan par, napustivší Silvija. Maškara Kremer ukrašče Viljemu Odri, iako Viljem nije baš zavodIjivi lik, ali to i nije bitno, jer če on uzeti za Ženu najružniju medu ružnim devojkama, kako bi stavio kako se to kaže - poklopac na sve prekinute uspomene i na slomljena krila svih zaljubljenih unaokolo. Shakespeare otupljuje, pišuči u patnjama, iluzije razrešenja o kome je sam maštao, istupljuje sečivo iluzije, Taj' komad se nije mogao okončati drugačije do jednim teatarskim udarom. Parovi su se spasli ukletosti travestija. Zli vojvoda, koji je pošao s velikom vojskom da završi eksperiment u Ardenima, ima svest o sopstvenoj grešci i abdicira, odlazi nekuda u pustinja (u neke druge Ardene) da okaje

grehe. Njemu, izgnaniku, iznova dajú krunu i skiptar i pozivaju ga da ponovo uzme vlast u svoje ruke. To je pravo - to je pravedno! Ardeni više ne postoje, razlog za njihovo postoj anj e više ne postoji. Komad se završava jednom abdikacijom, jednim razvodom u duhovnom smislu (Džekviz) i... ponovnim uspostavljanjem političkog reda. Je li to realističan završetak? Ili je ciničan? Sve je u redu. Sve se lepo završava, To je restauradja formalnog prava, Ali Džekviz Melanholik spasava sebe od tog hepienda, od tog reda. Možda je Shakespeare več bio ustao od svog radnog stola i ko zna ko je ispisao te poslednje replike, ali i (ah!) onaj slavni epilog Rozalinde. Džekviz nije nikakav Hamlet avant la lèttre. On se ne uklapa, ni iz daleka, u potresnu, ni s čim uporedivu sudbinu danskoga princa. Ali on je čistiji i dostiže savršenstvo u jednom drugom ogledalu, u onom filozofskem. On je čisti mislilac. Njegov je život upravo njegova misao. On je nihilist sv от dobu, ništa ne oprašta svemu što postoji, ali je optimist prema večnosti. Džekviz če doveka biti savetnik, jedan neprijatan učitelj. On ne može izlečiti bolest i zbog

toga svoje padj ente on čini večnim. U poredenju sa Džekvizom, Kremer je lekar koji, kako bi to rekao Molijer, sam brine za svoju čistoču. Po svaku cenu, .. □ Dan Micu

Šekspirovske šume Ljubavne scene iz Kako vam drago odigravaju se u Ardenskoj šumi. Suma je poput svake druge šekspirovske šume, možda je samo nešto čudnovatija; kao da obuhvata, kao da ponavlja i kao da nagoveštava sve druge njegove šume. Šekspirovske šume su istinite i začarane; tragične i groteskne; u njihovim dubravama zbivaju se patetične i lirske scene. U Sekspirovoj šumi život ima übrzan ritam, intenzivniji, suroviji, i u isti mah, čistiji. Sve tu poprima dvostruko značenje: jedno literarno, a drugo - metaforičko. Svaka stvar postoji zbog nje sáme i, u isto vreme, predstavlja sop-

stveno ogledalo, svoju sopstvenu generalizacij u, sopstveni arhetip. U jednoj šekspirovskoj šumi, dok traje letnja noč, Ijubavnici če proči tamnim putevima životinjskog erotizma. Oni če upoznati podsticaj svojih želja i posedništva. Izmeniče svoje životne partnere. U jednoj drugoj šekspirovskoj šumi, četiri junaka Kako vam drago proči če kroz bure i uragan: vojvoda koji je odustao od krune; zatočení sveštenik; brat zatvorenik i jedan klovn. Svi oni biče primorani da žive svoj život bez ploda, a u torne treba da iznadu punoču i smisao postojanja i da za to vreme nè mogu ni od koga da zatraže pomoč, čak ni od golog neba, niti od krvave istorije, ni od ljudske vrste lišene razuma. U poslednjoj od šekspirovskih šuma, na Prosperovom ostrvu, istorija sveta odmotavače se u munjevitom ritmu, za manje od tri časa. U prvom redu, Ardenska šuma označava mesto izgnanstva, begstva iz okrutnog kraljevstva, gde - kao i u svemu kod Sekspira - dve se teme ponavljaju do besvesti: zatočeništvo legitimnog vladara i neizvršenje zakonitog nasledstva ' mladeg brata. Za Sekspira je to, u ■ rudiraentarnom zametku, čitava isto-

ti

IÄ BITEF Ü