Bitef

stvara niz reljefa konstruisanih od drveta, metala i kartona, s površinama obloženim gipsom, gleđu i razbijenim staklom. Ti reljefi bili su medu prvim potpunim apstrakcijama, prethodnici dadaističkih skulptura Kurta Svitersa. Prvi Tatuinovi apstraktni reljefi su nestali i jedino svedočanstvo o njima jeste nekoliko osrednje reprodukovanih ilustracija. Međutim, čak i one, nastale izmedu 1913. i 1916. pokazuju daje Tatljinova osnovna preokupacija prostor: slobodne, bez čvrste osnove one oličavaju ideju leta. Njegova zainteresovanost za gradevinarstvo i arhitektura, postigla je svoj najambiciozniji rezultat u modelu za »Spomenik Trečoj internacionali«. Daje projekat ostvaren u svojim stvarnim dimenzijama, bio bi visok otprilike 395 melara, i predstavljao bi največu skulpturnu formu koju je čovek ikad zamislio. (Retrocitirano prema: ISTORITI MODERNE UMETNOSTI X. X. Arnasona, RUSKOM UMBTNICKOM EKSPERIMENTU Kamile Grej, ISTORITI POZORISTA, Cezara Molinarija, POZORISTU SUROVOSTI Antonina Artoa, POŠLOVIMA, SUMNJAMA, SNOVIMA, MI-

ROSLAVA KRLEŽE Bore Ćosića, SPLAVU MEDUZA Branka Vučićevića i MALOJ PROSVETINOJ ENCIKLOPEDIJI). Postskriptum; »Gledališče Sester Scipion Nasice« određuje svoje biče kao apolitično: »Edina pesnično Estetska vizija Države je vizija nemogoče Države«. Reč je o mučnom opredeljenju koje se čini kao istinski etički izbor. Vreme zanesenjačkog deklamovanja i lažnih dionizijskih svečanosti, vreme realnosti u kojoj je zahtevano nemoguče završilo je porazom. Lorensov nalog za mišljenjem vlastitom krvlju degenerirao je u ekstremu Vlasti. Minimum samospoznaje odveo je u ironiju. Stoga je naum apolitičnosti implicitnost Revolucije. Promenjena strategija; nalog, Novog, bestrasna promišljenost, nepokolebljiva suzdržanost i opet Arto: »Aktuelnost, dogadaji, to da! Brige, velike brige kojima su zaokupIjeni samo poneki, to ne!« DMiroslava Otaševič