Bitef

MHAT-u režirao Cehovljevog Ivanova. Tema predstave je drama ruskog intelektualca u teškim vremenima, njegovo mukotrpno traganje za smislom postojanja, težnja idealima. Iskustvo sa Ivanovim odrazilo se na režiju Galeba. Svrha kojoj su težili reditelj i pozorište u potrazi za čehovljevskim stilom bila je celovitost ansambla u Galebu. Glavni reditelj pozorišta mašta o prikazivanju svih Cehovljevih dela u MHAT-u. Moskovski hudožestveni teatr nazivaju Cehovljeva kuča. Cehov je za nas i dalje aktuelan, kaže 0, Jefremov, jer njegove drame sadrže ogroman potencijal etičkih ideja. Vrednosti izražene u njegovim delima jednostavne su i večne. To su priroda, stvaralaštvo, ljubav, ljudsko razumevanje.

Novi »Galeb« u MHAT-u Jubilarna Cehovljeva sezona završena je u Moskvi Galebom u izvodenju Hudožestvenog teatra, u režiji O. Jefremova i sa scenografijom V. Leventala. Po četvrti put Galeb se vrača na scenu pozorišta kojern je postao simbol. Novi Galeb u MHAT-u izaziva veliko zanimanje. Gledaoci pune salu, raspravljaju o njoj i pokušavaju da je odgonetnu, Rečima same drame: ovaj Galeb ostavlja snaian utisak. Taj utisak nastaje več na samem početku predstave, kad se u tišini gasi svetlost, a na zavesi pojavljuju obrisi granja i lišča i negde daleko se rada i kao da se zaustavlja u vazduhu čudan zvuk. U njega se za tim upletu krik galeba i otkucaji sata, zaglušuju ga hujanje vetra i ljudski glasovi, ali iščezavši, on se

nog, slobodnog života: složena muzička partitura predstave oživotvoruje se na mhatovski način. Taj usporeni ritam i te duge opčinjujuće pauze su iskonski mhatovske, isto ono što se svojevremeno ovde rodilo sa Galebom. Cudesnost čehovljevskog raspoloienja vlada svime i sve ujedinjuje, a ovde treba ujediniti mnogo Sta. Naime, prema davnašnjoj tradiciji MHAT-a, Galeb se rešava ne samo kao drama umetnosti ili drama života več kao i jedno i drugo istovremeno, paje sve u njoj važno i svi su važni u njoj. Čehovljevske tradicije MHAT-a imale su različitu sudbinu. Neke su vezane za vreme u kome su nastale i tu su i ostale, a druge su se spojile s novim i stigle do naših dana. Međutim, ono najglavnije, bez čega se ne može govoriti o mhatovskom Čehovu, jesu ljudi, junači Čehova i odnos prema njima. Kod Čehova je zanimljiva duša njegovih ličnosti, pisao je K.S. Stanislavski. E pa, eto, upravo ta duša treba da je zanimljiva, a ličnosti, uz sve svoje slabosti, bliske i poznate, pa čak i razdraženost, čak i ironija koju izazivaju, ne treba da dovode do otuđenja.

u pauzama stalno ponovo pojavIjuje, tajanstven i uznemirujuči. Polako tonemo u svet Cehovljeve drame. Iz mraka izranja stari park, zapušten i senovit, obična drvena senica u kojoj se izjavljuje ljubav i u kojoj če se odigrati TrepIjovljev komad. Senica nam se približava; guste krošnje nad njom i letnji dan naznačuju se chiaroscurom, a u senici mladič, zamišljen i tužan: Trepljov. U dubini pozornice otvarà se pogled na jezero, sumorno i prekrasno, začarano jezero, omadijan park, čudan svet. Predstava je izgradena i odvija se kao muzika. Režiser teži kantileni, neprekidnosti radnje, glatkom prelivanju jedne epizode ili čina u sledeči. U tome su najvažnija svojstva režije Olega Jefremova i njegove veštine da u složnoj polifoniji sjedini razne tokove i teme komada. Radnja je višeslojna i istovremeno se odvija u nekoliko pianova: neko izjavljuje ljubav u prvom planu, a u isto vreme u zadnjem planu po parku tumaraju ljudi u svetlim letnjim odelima, ili radnici spremaju pozornicu za Trepljovljevu predstavu ili on lično prolazi sa puśkom i galebom. Tako se stvara utisak neposred-

28