Bitef

Poterà za engleskim žigolom RIM, Da li je to dębi reditelja Antonella Agliotia iii nije? Beznaćajno pitanje, pošto se, tokom petnaestogodišnje saradnje sa Memè Perliniem, Agliotiev rad nije svodio samo na scenografiju nego je u biti bio koautorski. Uostalom, sam Aglioti każe: Mrzim reć scenograf i mrzim da budem scenograf, mislim da je to scorna ogranićena uloga. S druge strane, nisam želeo da po svaku cena budem reditelj. Bio sam slobodan poSto sam u junu završio film sa Memè Perliniem. Idejű sam več imao i to je bila prilika da oslvarim tu režiju. Kako si izabrao Barry Lyndona? Jesi

li pošao od Thacherayevog romana ili od Kubrickovog filma? Ne bih rekao ni jedno ni drugo. Ili, bolje, oduševljen sam románom и коте je dat lik Barry Lyndona, neotesanog avanturiste i cinika, koji se toliko razlikuje od úgladenog Ugola iz Kubrickovog filma. Problem je u tome Sto je roman nemoguće prevesti u pozorište, slićno romanu Tri musketara; stotinak stronica na kojima se ređaju događaji i dogodovštine, koję je nemoguće sintetizovati. Pa, kakvu si predstavu zamislio? Obratio sam se piscu Germanu Lombardia koji je, inspirisan Thackerayem, pripremio novi rukopis, usmeravajuéi rad ka psihoanalizi; neka vrsta ispitivanja osećanja junaka. Sada se u razgovor umeśao Lombardi kontroverzni pisac progresivne serije, koji potiče iz neoavangardne Grupe 63 (Gruppo 63): Moj rad se nalazi и podnožju dramaturške lestvice koju je pripremio Aglioti i osnova je ’atemporalnosti’, koja dopuSta da se na jednam mesta nađu' citati iz Ibsena i Schnitzlera ili prizori smrti Kennedya

ili Emmae Bovary. U svakom slučaju, moj posao nalikuje radu nekog krojača. Dijalozi su stvarani na sceni, tokom proba, u direktnom kontaktu sa glumcima. Ja sam se, međutim, koristio i nekim tekstovima koję sam nasao и francuskoj Naciohalnoj Ыblioteci, gde sam tragao za Francuzima koji su putovali po Italiji. ZahvaIjujuéi tome, bilo mi je lako da stvorim sliku avanmriste kakav je bio Lyndon. Aglioti još kaže: Ne znam da li и 'Barry Lyndonu' ima elemenata koji podsećaju na Memèove režije. Cini mi se da bi bilo neskromno da neko pronade podudarnosti. Za mene ovaj rad predstavlja samo nastavak pozorišne rasprave, koju sam zapoieo sa Berliniem i koja mi и potpunosti odgovara. Memè i ja smo godinama radili zajedno, pa je nemoguće prevideti određenu srodnosl. Ipák, verujem da su razlike mnogo važnije. Na primer, odnoś prema tekstu koji je napisao Lombardi, upotreba boja, piove, Ijubičaste i crvene, preterivanje sa äekorom koji Memè uvek tedi da svede,

da ga suzbije na izvestan način. Nešto drugo bih želeo da kažem: uvek kažu kako nas dvojica pravimo pozorište slika. Naše pozorište je glumačko pozorište. Glumci su ti koji vladaju, daju snagu i nadahnjuju vízije, atmosfera i osvetljenje. Bez glumaca i njihove energije, sve bi to bila obična budalaština. □ Marco Paladini, Paese sera, 28. februara 1988.

Teatro La Maschera Pozorišna družina La Maschera, od 1. marta u riraskom pozoriśtu La Piramide, igra predstavu Barry Lindán Germana Lombardia. Predstava Antonella Agliotia Barry