Bitef

ŠEHEREZADA

Ex Oriente lux Nekad sam ja, Čuang-ce sanjao da sam leptir. Bio sam srečan kao leptir. Znao sam da sam sasvim zadovoljan sam sa sobom. ali nišam znao da sam Čuang-ce. Medutim. iznenada sam se probudio igle- to sam bioja. Sad ne znam da li je Čuang-ce bio onaj koji je sanjao da je leptir ili je leptir onaj koji je sanjao da je Čuangce. Leptir ili Čuang-ce. Koje je od ta dva biča istinito u torn kruženju u kome se smenjuju život i san? Izmedu leptira i Čuang-cea sigurno postoji razlika. Međutim. jedan može da bude drugi. Da bi doživeo leptira, Čuang-ce spusta se na nivo leptira. dakle, postaje leptir. Istina je da smo u snovima. Međutim. osim preuzimanjem leptirovog duha, ne može se postati leptir. Pogledajmo kako istočnjak i zapadnjak doživljavaju leptira - bice kője svojom prolaznošću podseća na prolaznost ljudskog duha. Zapadnjak će pokušati da ga uhvati, da ga razgleda, da ga pri torn oceni i zatim odluči o njegovoj sudbini. Istočnjak če ga samo posmatrati i biče što manji kako bi mogao da se približi duhu leptira. Tako Istók često stoji nasuprot Zapadu - kao što spiritualnost stoji naspram materijalizmu, mudrosti, uznemirenju. kontemplativni život nasuprot aktivnom životu. Sunce izlazi na istoku i zalazi na zapadu. Istók je izvor svetlosti. U Kini je to proleče. trešnja ili chen, iz koje proizlazi snaga janga. Zapad je jesen, magla ili dui. koji se pretvara u vodu, močvaru - odakle potiče snaga Jinga. Rasprostranjeni značaj jinga i janga označava svetlu i tamnu stranu svih stvari: zemlju i nebo, negativno i pozitivno, žensko i muško. To je izraz univerzalne dvojnosti i komplementarnosti. Jing i jang su nedeljivi i ritam sveta jeste ritam njihovog smenjivanja. Tako svet može postojati samo kao skladan splet svih svojih sadržaja, kao večno povezivanje i večiti pokret. Za zapadnu civilizaciju najmanji deo ljudskog organizma jeste razum. Za klasičnu istočnu civilizaciju to je srce. Srce kao osnov delovanja organizma ljudskog biča. Več u starom Egiptu srce je bilo večiti izvor koji svojim ritmom daje ritam živom organizmu. Kao što je Sunce srce planetarnog sistema, srce je sunce ljudskog tela. In-

načava čoveka sa svim živim bičima i njegova etika se odnosi na sve. Medutim. princip razuma i srca važi i u poređenju evropskog i azijskog pozorišta. U zapadnom svetu glavni element pozorišta postala je reč. a u Aziji, po principu srca. pokret i za-

režija: tomaž pandúr dramaturgija: livia pandúr scenografija: marko japelj kostimografija: Svetlana visintin/leo kulaš muzika: Ijupče konstantinov koreografija: maja milenkovič workman korepeticija: milena grm/borut lesjak lektor: mateja dermelj-ropoša specijalni efekti: miran čanak postavka svetla: igor berginc

učestvuju: milena grm (majka sultanija, čuvar pečata), janez škof k. g. (sultan šahrijar lepi), marko mlačnik (šahzeman slepi, njegov stariji brat), veronika drolc (princeza nur grbava, njegova sestra), olga kacjan k. g. (parisada, prva sultanova žena), miloš battelino (veliki vezir, sultanov namesnik), majolka šuklje (Šeherezada, vezirova kčerka), mina jeraj (dunjesada), ivan rupnik (pisar mirza nemi), jozef ropoša (dželat verni), pavle ravnohrib (solim, beli uškopljenik, zvani tulipan), niko goršič (aga kafar, črni uškopljenik), marinka Štern (morgjana, nastojnica užitaka, prva sultanova prilježnica), Željko hrs (masud, etiopljanin, črni rob), jadranka tomažič, maruša oblak, damjana Černe (ajša, asmara, sudaba, odaliske u haremu), lucija grm, andreja pisnih, urška teržan, helena knifec, nina mavec (islandske igračice, odaliske u haremu), uroš maček, damjan hren, bojan furlani, aleksandar zadel, aijoša rebolj, hrane potočan (črni derviši) i džin, črni stub dima.

dijci su takode tumačili srce kao Centar osečaja, vitalne energije i razuma. U Kini isti ideogram označava duh i srce, hsin i preuzima i funkciju razuma. Srce ispunjava funkciju saznajne istine i u zen-budizmu opisuje se kao saznavajuće srce. Srce spaja i izjed-

slovensko mladinsko gledališče Ijubljana, Jugoslavija ivo svetina: Šeherezada istočno-zapadna opera Šeherezadi heganovič