Bitef

razvijeniji. Oni pre svega daju obeležje svakoj ličnosti, a dijalogom se stupa u kontakt s publikom. Naravno, glavno mesto pripada improvizaciji. Nju posebno podstiče publika, koja je u neposrednom dodiru sa izvođačima i koja svojim upadicama često utiče na sadržaj i raspon improvizacije. Izvođač [glumac], kao što je rečeno, u folklornom teatru ima dosta slobode da improvizuje. On se tom prilikom koristi utvrđenim usmenim kosturom [smehom] komada koji vičnom izvođaču dopušta da »ad hoc« improvizuje. Ako folklorni teatar delimo i prema načinima izvođenja scensko-dramske igre, onda na Balkanu srećemo pozorište senki s marionetama ili bez njih, s lutkama dvodimenzionalnim i trodimenzionalnim u raznim varijantama, u rasponu od simboličnih do čisto antropomorfnih likova. Kostimi, maske, mnogobrojni priručni rekviziti, daju posebno obeležje folklornom teatru. Maska kao sinonim teatra uopšte, fiksira, tipizira i čini raspoznatljivim neki lik, odražava njegova stanja i njegovu ulogu u zbivanju. Otuda se kao posebna kategorija folklornog teatra mogu izdvojiti »Igre pod maskama«... □ Dragoslav Antonijevié

Mitska sećanja Ako je jedna od bitnih karakteristika mitskog načina mišljenja antropomorfizam, pridavanje i pripisivanje Ijudskih osobina i sudbina mrtvoj i živoj prirodi, onda su lutkarska umetnost i teatar lutaka po svojim korenima i vezama sa magijom i magičnim radnjama nesumnjivo najbliži rod sa ritualnim teatrom, sa onim oblicima pra-teatra koji, sačuvani u obredima, običajima, narodnim i dečjim igrama, žive i danas. Naša predstava je pokušaj da u ostacima magičnih elemenata u igrama i običajima naroda sa ovog tla otkrijemo te veze i zajedničke korene i da ih, u slobodnim asocijacijama, iskažemo na sceni jezikom savremenog teatra lutaka. Od početka života, od rođenja [Lepenski vir, taj prvi susret naših pra-predaka sa velikom, autentičnom umetnošću] do smrti, čovek sa naših prostora živi uz niz običaja i igara prožetih mutnim raitskim sećanjima iz tamnih dubina prošlosti. Naviru ta sećanja u detinjskim doživljajima zimskih dana [Sneško Belič, badnjaci, Oale i darovanje Oala, klocalice, Vučari], kroz dečačke i devojačke dane, kroz običaje i igre oko stoke [čobanska nadigravanja, Lile], kroz buđenje prirode i letnje suše [Dodole i dozivanje kiše], u žetvi, žetvenim običajima i svadbama [Božje brade, Družijanca], u sećanjima na večite ratove [Rusalije], sve do starosti i smrti [Lapot, Pomane]. A onda, večiti, neuništivi život počinje ispočetka.... □

БIТЕГ26