Bitef

očigledna, kulise napravljene tako da ne imitiraju predmete iz života. Slikarstvo treba da pomogne pozorištu. U scenografiji i kostimu treba da se oseti slikarstvo jedne određene epohe, jer to delu daje konačno mesto u istoriji kulture. U pozorištu treba da bude dosta pesama, koje veštački prekidaju radnju i nosioci su komentara koji su sasvim izvan fabule ili su didaktički zaključci autóra, koji pomažu gledaocu da se opredeli. Ovakva ekstremna teorija pozorišta naravno da je izazvala brojne komentare i otpore. Pre svega, Breht se, iako živeći u Istoénom Berlinu posle 1948. godine, suprotstavio zvaničnoj teoriji glume socijalističkog realizma, baziranoj najednoj dogmatskoj varijanti sistema Stanislavskog. Medutim, Breht, iako direktno suprotstavljen teoriji preživljavanja, cenio je doprinos Stanislavskog u njegovom izvornom vidu. On je u napisu »Šta se može naučiti od Stanislavskog« jasno naglasio šta smatra daje neprolazni doprinos Stanislavskog pozorišnoj umetnosti: oseéanje poetskih vrednosti dramskog dela, oseéanje odgovornosti prema društvu, skupna igra »zvezda«, znaéaj velikih linija i pojedinosti, obaveza da se bude istinit, sklad izmedu prirodnog i stilizovanog, prikazivanje stvarnosti kao niza

protivrečnosti, značaj Ijudskog bića i značaj progresa u umetnosti. Isto tako, Breht se suprotstavio primedbama da je njegova umetnost hladna i da se odrekla uloge emocije u životu. »Osećanja nas gone da od razuma tražimo krajnje napore«, piše Breht. »A razum nam otkriva osećanja«. U doba kada su se stišale polemike oko Brehtovog imena on sve vise postaje svojina celokupne svetske kulture. Prodire na Zapad svojim naprednim idejama o drustvenoj umetnosti, a na Istoku sve vise shvataju smisao njegove teorije u obiasti forme. lako na prvi pogled ekstremna, Brehtova umetnost u praksi pokazala se kao tanana umetnost, koja pored duboke političnosti, pripada kulturi i najširem značenju reči. Praksa »Berliner ansambla« pokazala je svetu plodove jedne godinama razvijane teorije. Breht za sada ostaje bez svaké sumnje najveéi dramski pisac našeg vremena, koji se svesno opredelio za filozofiju dijalektičkog materijalizma. □ Jovan Ćirilov

MAJKA HRABFtOST INJENA DECA/PHOTO BRANISLA V LUČIĆ