Bitef

Vocek Tri čoveka razapeta na krst. Jedan, dva tri. Srednji je Isus. Dole nadvikavanje: »Ako si zaista sin Božji, siđi sa krsta!«

U galami, tri muškarca podjednako ćute. Zatim zločinac sa leve strane napadne srednjeg. Dok će desni: »Ne grdi ga. Baš ništa se ne razlikujemo.« Na to srednji: »Dabome, dabome, rekoh ti, bićeš sa mnom u raju već danas.« Od tog trenutka svi su posmatrali samo njih dvojicu. Isus je bio sve tamniji; savio ga tetanus. Zločinac sa desne strane je, za to vreme, već blistao, veé je bio spasen, ostalo mu je samo da sačeka svog, u agoniji do krajnosti napetog suseda. Šta se, međutim, dešavalo na levoj strani, gde niko nije gledao, ni Isus, ni Marija, ni fariseji, ni dželati? Isusov krst je postajao teži, ekseri su se uveličavali, tuneli trnova su se protezali i širili. Ali - ponavljam - šta se dešavalo na levoj strani? Levi krst se u suštini promenio, postao rafiniran, ekseri su se pretvorili u igle, a golotinja muškarca je postala bleskovitija, neutralnija i prolaznija od svih pornografija. Ekseri, igle, ništa. Levi zločinac je pao na zemlju, ostvarujući čudo kője su hvalisavi vojnici i visoko-uzvišena vrlina doviknuli Isusu. Levi zločinac je sišao sa krsta. Nije umro, nije uskrsnuo, jednostavno je pobegao i sakrio se u žbunu. Bio je golišav i upravo je u čučećem položaju mokrio, kada je na uzvik »Gotovo je!« dobio natrag svoju beznačajnu glavu. □ Janoš Pilinski: »Aron Simon«

CO Uj -J uj CQ г § o Q § s 0 1 o §