Bitef

izmu du pakla i raja U dugoj ružičastoj odori vila upisuje kružnicu око Klotra. Juče popodne sa predstavom »Između pakla i raja« uz pomoc Rusa iz Dereva uplovljavali smo u međuprostore između stvarnog i zamišljenog. Stiže transportni kamion, tri vojnika silaze. Prašte bici. Vojnici su mrtvi, no njihove duše nastavljaju da žive; lutaju tri dana i tri noci pre nego sto budu posiate u pakao ili u raj. Neočekivano, tu moraju proci kroz mnoga iskušenja, izlažu se dvobojima, suočavaju se sa čudnim bićima, kraljevima i lakrdijašima koji su projekcija njihovih sopstvenih fantazama. Gradeći ove prizore, trupa je očigledno bila inspirisana ruskim narodnim pričama, a zapadnoj publici su nesumnjivo nedostajali mnogi ključevi. Zgusnuta u oniričkim vizijama, predstava se koleba između groteske, tragedije i poruge, artikulisana tehnikama uzetim iz pantomime, teatra, igre. Nije, međutim, uvek bilo sasvim jasno da li se svi dobro snalaze; komád je bio prebogat detaljima, glumci su imali problem - trudili su se da se što više iskažu. Svesno su računali sa jednim aspektom naivnosti u izrazu.

Ovakav izbor je shodan tematici u celini, ali je ponudio jedan amaterski ugao pristupa predstavi. U impozantnom ambijentu Klotra, pod punim svetlom, to nije bilo baš najuspelije. Predstava bi bila sigurno mnogo bolje prihvaćena u polusenci iskopina Sent-Astjea, otežaloj tajnom. Pre pakao nego raj. □ Entre enfer et paradis Une fée à la longue role rose décrit un cercle autour de la Clautre. Avec » Tambour en peau de sapin «, donné, hier, en on d’après-midi, par les Russes de Derevo, on pénétrait dans ces espaces intermédiaires enre réel et imaginaire. Un camion de transport de troupes arrive, trois soldats en descendent. Les coups de feu claquent. Is sont morts, mais

leurs âmes survivent, errant trois jours et trois nuits avant d’être envoyées en enfer ou au paradis. Là, ils devront subit ces épreuves initiatiques, s’affronter en combats singuliers, rencontrer d’étranges personnages, rois et bouffons, surgisde leurs propres fantasmes. Ce spectacle a été inspirée à la trope par les contes russes et, sans doute, manquie-t-il des dés au public occidental. Il se traduit en visions oniriques qui oscillent entre grotesque, tragique et dérision, exprimées par des techniques qui âmpruntent au mime, au théâtre, à la danse. Il n’était pas toujours évident de s’y retrouver, car le propos était trop touffu, les acteurs avaient le défaut de vouloir trop en dire. Ils avaient volontairement misé sur un aspect naïf. Ce choix était cohérent par rapport á la thématique d’ensemble, mais donnait un côté amateur à la représentation. Plutôt l’enfer que le paradis.□ Anton Adassiosky Anton Adassinsky was born in Siberia in 1959 and has lived in St. Petersburg (Leningrad) since early childhood. In 1982 he began his career working with the well-known clown-company Litsedei. In 1986 he joinedthe glamoru-rock group Avia, and transformed them into a gigantic political, quasitotalitarien theatre, and a major Soviet cultural sensation. Apart from being their stage director and choreographer, he also sung with the group and played trumpet. In 1988, selecting the best students from his theatrical school, he established Derevo Company.□ Anton Adasinski Anton Adasinski roden je u Sibiru 1959. godine i živeo je u Sankt Peterburgu (Lenjingrad) od detinjstva. Godine 1982. počinje svoju karijeru u poznatom ansamblu klovnova Licedej. Godine 1986. priključio se glamuroznom rok-ansamblu Avia i pretvori ga u gigantski politički, kvazitotalni teatar i prvorazrednu senzaciju tadašnje sovjetske kulturę. Pored toga što je njihov reditelj i koreograf, on peva u ansamblu i svira trubu. Godine 1988. g. bira najbolje studente iz svoje pozorišne Skole i osniva Teatar Derevo.□

BtTÊfZT