Bitef

Predgovor Šćepan Mali bio je laža i skitnica, ali je znamenitu epohu u Crnoj Gori i u okolini učinio, imenujući se ruskijem carem. Njegov život još niko opisao nije, jerbo se samo u predanijama glavna stvar sadržava; a druge se sitnarije s dugijem vremenom gube. Dokumenatah slabo se kod nas nalazi, jerbo po nedostatku hartije cesto puta i listovi svetijeh knjiga za fišeke su se upotrebljavali, s toga se i о Šćepanu na Cetinju nije našlo ništa, do ovi listić od igumna Mrkojeviča, kojega ovdje* fac-simile postavljam. [Fac-simile je na zasebnu listu između spoljašnjeg i unutrašnjeg naslovnog lista, a evo mu prepisa: 1767 goda javi se Stepan Mali, kojega postavise Cernogorci carem i carstvova u Cernu Goru 7 let na sramotu turackomu caru i svoj Evropi i Aziji. I sego godu posła turacki car dva nasiina vezira, rumelinskago i bosanskago, na Cernu Goru so bezčislenim vojinstvom, i vojevaše na Cernu Goru i sramotno pođoše od nje s velikijem stidom i Venecinski duks posła 27 tisjašt vojinstva po moru na Cernu Goru skupa z dogovorom cara turskoga. I oni se sramotno vratiše i stidno. Ovo je svoj Evropi i cjelomu svjetu izvjestno. Ovi isti, koj ovo piše, svojijema je očima gleda i na rbat muku podnosio. Pisa Teodosija Merkovič svojeručno i pravo, tako

bio zdravo i veselo. Amin.] Zbog važnosti događajah i zbog čudnovatosti Šćepanove ja sam željeo štogod o njemu napisali, i doista da slučajem ne pođoh u Mletke u početku 1847. godine, ne htijah ništa vjernoga о njemu svome rodu objelodaniti. Ali u Mletke kada dođoh, potrudim se i kojekako uljezom u ogromnu arhivu bivše stare republikę mletačke. Gospodin Tomazeo usrdno priskoči i bi mi na ruku; čuvara od arhive, staroga markiza Solari gotovo slobodnom i veselom gorskom poezijom i pričanjem zamađijam, te mi dobri starać počne po mojoj ćudi igrati; pet šest valjatijeh pisarčićah tri čitave nedjelje po svima uglovima od arhive kopaše, i što god se mogio nać’ о čudnovatom Sćepanu i о drugijem stvarima, odnoseći se Jugoslavenstva, sve ispisaše. О Šćepanu sam izvjestija cista sabrao iz raporatah Paskvala Cigonje, izvanrednog providura kotorskoga, koja je dostavljao svojoj vladi u Mletke. A providur ih je dobivao od svojijeh uhoda sa sviju krajeva. Sto se рак tiče porte otmanske, kakva je sredstva protivu Sćepanu upotrebljavala, to se vidi iz raporatah tadašnjega poslanika mletačkoga pri porti otmanskoj, g. Justinijani, i tadašnjega vicekonsula u Skadru, g. Duodo. Da sve sitnarije ovdje sta vini, sto su ova trojica pisali, dugo bi bilo; ali između istijeh пеке moram spomenuti, da se uvjere