Bitef

Goldonija i Mołijera... U istoj meri Rističevi crteži nadahnuti su likovnim stvaralaštvom najvećih slikara romanske kulturę i umetnosti, u prvom redu El Greka, Goje, Žaka Kaloa, Derena, Dega, Pikasoa, kod koga ovi motivi gube svaku vezu sa naracijom i postaju apstraktne arabeske. Nezavisne u svojoj teatralnej i likovnoj autohtonosti. Izloženi radevi zasnovani su na tipskim karakteristikama osnovnih likova Comeddie Dell’ Arte: Pulćinele, Arlekina, kasnije Pjeroa, Pantalona, Kapetana, Kolombine, Doktora. Sa istraživačkom istinoljubivošću Ristić traga za arhetipom, što pokreće njegov stvaralački potencijal u igrariju i bezbrojne varijacije na istu temu. Iste to, samo malo drukčije... Pri tome, njegovi crteži imaju slične osobenosti koje ovaj dramski oblik ima u celini. I oni su, na izvestan način, improvizovana igra po utvrđenom scenariju. Stalni tipovi menjaju maskę i kostime, prave smeśne scenske kretnje, izvode tananu stilizovanu pantomimu, ponekad su i akrobate, ali uvek spontani i izražajni u sublimiranoj likovnoj interpretaciji. Pored poznatih likova određenog karaktéra, ali različitog raspoloženja, sa pretežno dominantnim Pulčinelom, ima nekoliko scenskih situacija koje su autoru posebno drage. Od lakih razgovora na ulici, živih scena na trgovima, maskerada, kalambura, drastičnih fmala noćnih serenada, pa do omiljenog motiva pod nazivom Prozor. Simbolika prozora ima viśe aspekata. Na njemu Ristić najčešće vidi dva lika. U prvom planu; mlada Ijupka žena - izazov života, u pozadini ostarela i naružena -sumorni mag društvenog ponašanja. Mladost-starost, lepota-grdoba, život-smrt, u istom okviru, u istom trenu, u istom znaku. Prozor - pozornica života. Maskare su zaigrale »dance macabre«. Solo, udvoje, utroje. .. Maske su nacerene, ali igra je groteskna. Bez maskę se ne može na scenu, ni bez kostima... U ovom ciklusú od više desetina crteža - pošalica na temu Commedie Dell’ Arte, nastalih tokom niza godina, u punoj meri dolaze do izražaja sve bitne osobine Ristićevog likovnog izraza kao pozoriśnog scenografa i kostimografa. I ovom prilikom ispoljava crtački virtuozitet, potez perom bez zastoja prati sigurnu ruku umetnika. Svaki crtež je svojevrsna studija, u kojoj ima kontinuiteta od nekoliko vekova. Svaki put isprića po neku pričicu, и monologu, dijalogu ili tercetu, s pravim teatarskim nervom i diskretnim nabojem poetske intimnosti. Za svoje linearne humoreskę Ristić koristi jednostavna sredstva. Komád crtaćeg papira и komé samo on vidi пеки nijansu više od belog. Njegove crtačke ekspresije ponekad dodirne boja simboličnog tona. Mastilo erno ili smeđe i malo alhemije kolorita za laviranje. I ovde se nazire osobena pozorišna paleta, razblažena do lazura, и kojoj su, preko blagih nijansi smeđe, nagoveštene roza, sedefasto piava i violet. Linija Ristićevog crteža je męka, tanana, pouzdana i precizna, kapriciozna na svoj način, uvek и dosluhu sa raspoloženjem i ulogom odabranih likova и ovoj čarobnoj pantomimi božanstvene komedije.

Jedan od začetnika modernog izraza u srpskoj scenografiji i kostimografiji, DUŠAN RISTIĆ i ovim vidom svoga delovanja povezuje sve oblike likovnog izraza u teatru u integralni stvaralački opus, коше su dorasli samo umetnici najvišeg ranga. □ Dr Olga Milanović Pismo francuskog kralja Anrija IV Tristana Martineliju, Arlekini! Kako je vaša slava, Arlekine, doprla sve do mene, kao i dobar glas koji uživate u Italiji, poželeo sam da se prebacite preko Alpa i da vas dovedem u ovo svoje Kraljevstvo. Baš zato nećete propustiti da, meni za Ijubav, odmah dobrovoljno krenete na to putovanje sa svojom družinom, koju ću ja uveliko ceniti, ne samo tako što ću je gledati, već i tako što ću se njome služiti, a obećavam vam da cete biti tako dobrodošli i od mene dobro viđeni, obećavam vam da ću s vama tako dobro postupati, u pogledu vašeg dobrog i vrednog dobitka, da nećete zažaliti vreme utrošeno u mojoj službi, kao što cete se i sami uveriti, Arlekine, moleći Boga da vas čuva. Iz Pariza 21. decembra 1599. □ Anri

ÛIT£F2r