Bitef

odbija bila kakvo izlaganje koje bi bilo suviše blisko događajima. Opel, sad preko mađarskog pisca Oskara Vojnicha, odvlači nas u niz ličnih slika, gde fantastično prevazilazi aktuelnost, gde apsurd iskupljuje očajničku stvarnost. Oskar Vojnich je video sveta od Severne Afriké do Balija, od Javé do Rusije. Proučavao je jezike, običaje. Lovac na krupnezveri, najzad ih je samo posmatrao, pitao se o njihovoj, o našoj surovosti. Navršivši pedeset godina u Port-Saidu, odlučio se za samoubistvo a ne za povratak u Evropu, koja se rušila posle atentata na nadvojvodu Franju Ferdinande u Sarajevu. Josef Nadj se oseéa kao brat tog putnika. Sve do nemogućeg povratka. lakó u duši stalno nosi svoje selo. Setio se kulturne i politieke izolacije koju su razbijale živopisne price iz njegovog detinjstva, sve do zamišljanja neobične i nedostižne Kine (Pekinška patka, 1 986). U svojoj koreografiji smrtnog, ratničkog i oporog kola nije zaboravio priču starih o 1914-1918) (Sedam koža nosoroga, 1988). U Orefejevoj lestvici (1 992) odao je poetsko priznanje vatrogascima iz svog sela koji su osvojili prvenstvo sveta vatrogasaca 1911. godine. Veliko bogatstvo stila. Likovno obrazovan u Budimpešti, Josef Nadj je počeo da sam skicira sve prostore svojih komada. Arhitekta, majstorišući u snovima, projektuje lude mašine, dekore pune zamki. Nesposoban da dobro savlada oruđe, priznaje da je lišen karijere u muzici: onda odgovara svim svojim telom na veoma izraženo čulno prisustvo muzičara na sceni. Snažan džudista, ušao je u igru predstavom borilačkih veština, koje su i dalje temelj treninga njegove trupe. Kaa je stigao u Francusku 1 980. godine, Josef Nadj je znao da iskoristi previranja u francuskom baletu obrazujuá se kod Sidonie Rochon, François Verreta, Catherine Diverrés i Mark Tompkinsa. Posle šest godina, Pekinška pafka otkriva njegovu snagu autóra. Smisao za apsurdno, mešavina groteske i nežnosti, haotične nesuvislosti, opore ironije, ernog humora, pantomime, pozohšta, akrobaeije i piesa odmah ga uvode u porodicu reditelja Tadeusza Kantora, koga danas vise nema. Josef Nadj se tome smeje. Nikad još ništa nije video od svog poljskog prethodnika. »Postojalo je verovatno zajedničko imaginarno kao begsfvo od zatvorenog istočnog bloka«, usuduje se na pretpostavku s blagošću, koja odudara od žestine njegovih predstava. Danas je Josef Nadj stvaralac vezan za

Orlean. Kroz tri godine trebalo bi da dobije koreografski centar. Na francuskom njegovo prezime znaci »Veliki«. ■ Télérama, 7. decembar 1 994. Bernard Mérigaud.

NADJ OVE NEZNE ZVERI Stvaralac ukljucen u Carré St. Vincent u Orleanu već nekoliko godina, Josef Nadj je ove godine u fazi najavljivanja nacionalnog koreografskog centra, koji će uskoro biti obrazovan. Kulturni lik Orieana i njegove oblasti je izuzetan, pa se događaj može očekivati s nestrpljenjem: sa državnom scenom (Carré St. Vincent), dramskim centrom (Stéphane Braunschweig) i budućim koreografskim centrom, Orlean bi trebalo da stvori jedinstvene uslove za razvoj kulturnog života, istovremeno i raznolikog i visokokvalitetnog. Oblast je, samim tim, iedina od dva koreografska centra (Larrieu u Turu) koja će Imati tu prednost. Sta bi se više moglo poželeti za baletsko obrazovanje publike? Ta sreena okolnost se veé oseéa u Anafomljl zveri, najnovijem ostvarenju Nadja, koje se može videti u Gradskom pozorištu do 22. decembra. Odavanje priznanja mađarskom piscu Oskaru Vojniću služi Nadju kao povod da ponovo erpi iz raskošne tradieije imaginarnog svoje zemlje. Mađioničar nasuprot svojim navikama, Nadj radije pretvara pravo u veštačko nego veštačko u pravo: jaje u njega ne podseća na kokoš, već na kokošarnik. Zakón gravitacije se povinuje logici fantastičnog, tela lebde, plove horizontalno ili padaju s vişina. J tim cirkuskim i uznemirujućim igrama potpomognutim maštovitim legendama njegove zemlje, u veoma modernom ruganju tim trikovima, koji često slona pretvaraju u misa - ima opredeljenja da se svet posmatra naglavačke. Ako u torn naopačke okrenutom svetu mogu iskrsnuti snovi detinjstva, ruganje i smisao za smešno - neizbežni doprinos svetu odraslih - to ga sve ne ograničava niti gasi i lišava energije detinjstva. Naprotiv, izgleda da za Nadja igra, neverovatno, (ažno i veštačko prosto imaju ulogu unošenja malo veselja u svet koji tako biva podnošljiviji, a bez toga bi bio samo katastrofa. Ko, uostalom, kaže da je jedna od dve strane, zato što je strana za koju saznajemo kad odrastemo,