Bitef

»pozorišta pokreta«, do dolaska u Francusku, gde otkriva savremenl ples, Nadj je tumač drugih istrebljivača senki, kao što su François Verrel iii Catherine Diverres. Pošto je sreo druge stvaraoce mašinerija, eskivaža i »kontakt-plesa«, kao što je Mark Tompkins, Mađar Nadj neprestano produbljuje gest i zaplet svojih komada. Bilo bi uzaludno određivati da li pripadaju igh ili ne, čim on radi na uobiičavanju pokreta da bi u ovom ciklusú, na komé sada radi, našao smisao blizak našoj mašti i našoj koiektivnoj svesti. Reprodukovati apsurd Kroz tkivo veza koje slike koreografa mogu da stvore, sa svim formama koje predstava maze da primi u prostoru i vremenu, muzika, gest i rukopis grade jezik posvećen velikom pozorištu života. A ako je život san, on veoma dobro zna da nam reprodukuje njegov apsurd. Anafomiia zverl, poslednji komád - greh, rađen u središtu Koreografske produkcije Orleana, gde trupa boravi, već je proverio svoja neumitna lukavstva u Narodnom pozorištu Bretanje, jednom od koproducenata, pre no što je iznesen na uobičajenom sastanku u Gradskom pozorištu. U novom ostvarenju, Josef Nadj, kao i u Comedia Tempio (1 990), neopisivoj komediji, nadahnutoj pričama i životom Gese Csata, njegovog zemljaka, opet se oslanja na spise Oskara Vojnicha, čiji je život bio posvećen putovanjima (Indonezija, Srednji istok, Rusija) i äji je rad hroničara, crtača i fotografa bio u znaku sudbine, koja će ga na pedeseti rođendan metodično voditi do izbora smrti. Óva nova priča koreografa je odavanje poštovanja piscu, čije je delo Kako lovifl divlje zverl privuklo pažnju. Kao moto, stavlja nekoliko reči povodom pojma putovanja: »To je sam čin istraživanja, suština puta je saznanje, polazna tačka saznanja je praznina«. Nadj, sa sklonošću ka ekstremnim situacijama i običnim Ijudima, pribija ekserčićima autóra i njegov jezik na zldove svoje Kanjiže da bi se lakše odao svom omiljenom sekciranju: sekciranju duša i tela. Niie toliko bitno tražiti rešenje jednačine duša i tela koliko da se pronikne zagonetka života i smrti, pilonja koje stoji u čoveku: kako je mogućno übiti? Igra plena i lovea odvija se u povlačenjima, vraćanjima nagonu i razvoju Koji su, polazeći od nemilosrdne konstatacije, u stanju da izazovu

zadivljenost. U Anafomijl zverl i u svetu Josefa Nadja lebdi rat, kao pustošeći dah, kao medijum između sećanja i stvaranja. On je zarobljen skrivenim kutovima i propašću tela i u samom je jezgru pokreta. U pripovedanju, zamkama, strategijama i slikama koreografa nalazi se nešto beskrajno bolno. Možda neko razdoblje nepovratno skriveno, čiji se tragovl odražavaju same svetlećim neočekivanim praslcom u igri ogledala, u koju uvodi svoj ulaz u ponor. U toj oblasti se danas osvetljavaju igre tog rođenog pripovedača, koji pretražu e krajnja iskustva. Taj neverovatni skiop odjeka, koji otkriva izmedu životinje i čoveka, predmeta i tela, taj rezervoar fantastičnih oblika, čiji inventar stal no piše, predstavlja neobično izranjanje priče u gestu. Anafomlja zverl, pozorište poruge i humora, stvara od jezika »dom bića«, dajući mogućnost ponovnog nalaženja rodne zemlje, kad tuđi svet postaje neprijateljski, stran. И L'Humanité, 14. decembar 1 994. Irena Filberti.

ZVER II KOZI Pred gubavi m zidom stanice komád presečenih šina. One nikuda ne vode. Nikakav odlazak nije mogućan. Ljudi, veoma prisutni, ali izlomljeni, u čudnim položajima, izgledaju nelagodno, pritisnuti granicama svog mentalnog prostora. Glava uvučenih u ramena nikad ne prelaze scenu svom širinom. I ponašaju se čudno, kao puzavci, lemuri, često kao životinje koje je teško definisati. Pod rafalom udaraljki i klavira atmosfera se zgušnjava. I najmanii usporeni pokret Drerasta u snagu. Dva obešena tela. Dva velika ešinara vrebaju leševe. Jedan igrač je upakovan u <avez. Osvetljenje takođe ocrtava rešetke. Paralitičar u invalidskoj stolici naznačava korák tanga, partner mu je kostim bez glave. Siluete praznih rukava, mrive, mlitave, posreu, ljuljaju se, nemajući ravnotežu: lutke kojima nisu presekli koncé. Anafomlja zverl naslov je poslednje predstave Josefa Nadja. Zveri ili čoveka? Koja granica razdvaja nagon od urna? O kakvom istrebl jivaču govori ovaj koreograf, roden uVojvodini, u madarskoj enklavi ex-Jugoslavije? Mislimo na Sarajevo, razume se Josef Nadj se ne brani, ali