Bitef

Bure baruta

Makedonski naroden teatar Skoplje Makedonija Dejan Dukovski: BURE BARUTA БУРЕ БАРУТ Režija: Sasa Milenkovski Scenograf: Miodrag Tabački Kostimi: Tihomir Spirovski Muzička ilustracija: Sašo Milenkovski Obrada pesme »Zajdi, zajdi jasno sonce«: Venko Serafimovski Učestvuju: Vladimir Svetiev (Dimitrije), Pero Arsovski (Angele), Mirče Donevski (Sveto), Emil Ruben (Blagoja), Magdalena Rizova (Ace), Vlado Jovanovski (Simon), Jasmina Popovska (Ana), Nikola Ristanovski (Andrea), Tra|če Georgiev (Policajac), Dance Georgievski (Svetle), Emila Ruben (Čovek), Toni Mihajlovski (Đorđi), Nino Levi (Gela), Vlado Jačev (Stikla), Vladimri Endrovski (Boris), Joerdan Simonov (Kiril), Igor Džambazov (Mane). ■

RAZORNO SA SITNIM STVARIMA Jedan od junaka Dejana Dukovskog iz njegove najnovije drame Bure barufa kaže da sve što je u svetu sistem, kod nas je incident. I sve što je u svetu incident, kod nas |e sistem. O torn sistemu incidenata koji se dešavaju kao u buretu baruta, odnosno o tome da se svaki incident pretvara u krvavu ill smrtonosnu situaciju, govori, iii bolje reći igra praizvedba predstave Dejana Dukovskog Bure barufa u režiji Saše Milenkovslcog na seen! teatra »Centar«, sa precizno odabranim glumcima ansambla Drame Makedonskog narodnog teatra.

Drama Dejana Dukovskog je jedan od retkih tekstova kojima savremena makedonska dramaturgija može da se raduje. On polazi od nacionalnog: od mraka istorije ili današnjice, baveći se savremenošću, ali sa širokim zahvatom u univerzalno, opštečovečansko, zajedničko svim yporednicima i meridijanima. To nije tekst za jednokratnu upotrebu, ovde i sada. lakó su situacije i likovi ovdašnji i nose optimističku idejű, beznačajne stvari zbog kojih se glože obični Ijudi su one vrcave iskre koje raspaljuju međusobne borbe, übistva, samoubistva, obračune, beg od drugih i od samog sebe. Sitne pakosti kője u forrni svakodnevnih situacija, na kraju dovode do rata. Gotovo isto kao što i fašizam počinje od sitnih strasti, želja ili ništavnih traženja koja prerastaju u žestoke i masovne Ijudske klanice i grobnice. Ova ideja je jasna i Dejanu Dukovskom, kao i čitaocima ili gledaocima ove drame. Majstorstvo leži u preciznoj, jasnoj ideji, jednostavnoj situaciji, kratkoj, lapidarnoj i mudroj rečenici. Tekst je podeljen na jedanaest scena, odnosno jedanaest dramskih slika koje dramaturški povezuje po jedan lik iz prethodne scene. Situacije se menjaju i prostorno i sadržinski iz scene u scenu, a po jedan lik iz prethodne scene produžava svoj život u narednoj i tako do zatvaranja ovog kruga u kome su svi gubitnici, u kome se svi, kao u nekakvom kolektoru za prečišćavanje otpadnih yoda, koprcaju, dave, uoijaju sebe ili druge. Svaki iik ima svoju sudbinu, svoje ideje, osobine, svoju zaokruženost koju autor osmišljava sitnim detaljima. U tako zgusnut tekst, u potpuno asoeijativnoj, funkcionalnoj i do detalja osmišljenoj scenografiji Miodraga Tabačkog, stupa čitava glumačka ekipa predvodena rediteljem Sasom Milenkovskim. Sve u predstavi funkcioniše po principu različitosti koja celini upravo i omogućava čist i koliko otvoren, toliko i zatvoren spo| i uza|amno nadogradivanje.