Bitef

Režija Saše Milenkovskog je blago distancirana od teksta. Ako u tekstu Dukovskog i ima nagoveštaja emocija, u predstavi Milenkovskog je to vise distancirano, sa lakšim ili ležernijim odnosom prema onome što jetragično ili što vodi ka tragediji, a što je nagovešteno nepodnošljivom lakoćom sitnih nerazumevanja, ljudskih nezadovoljstava, strasti i pakosti. U suštini Milenkovski i likove i glumee, kao i čitavu radnju postavlia na detaljima, na tačno iskazanoj replici i njenoj funkciji u igri glumaca. Tako i likovima, odnosno sesnaestorid glumaca (mada, nekoliko njih igra vise likovaj Milenkovski omogućava ili im barem stavlja u zaaatak da budu u funkciji najsitnijih detalja glumačke igre. Zato, možemo red da oni, a posebno mlada generadja Drame MNT; udahnjuju svojim likovima život na najbolji moguci nadn. Rade to polazed od samoga sebe, kroz sopstveni gest ili manir, kroz lično poimanje tokova života malih, običnih ljudi. Kroz tu igru, u kojoj iznenaduje smeh publike, iako se radi o ozbiljnim, pa čak i tragičnim situacijama, glumei Saše Milenkovskog u Burefu barufa su precizni i veliki u svojim malim likovima. Vlado Jovanovski, Toni Mihajlovski, Vlado Jačev, Igor Džambazov, Magdalena Rizova, Vladimir Endrovski, Nikola Rlstanovski, Trajče Georgijev, Jordan Simonov i Danče Georgijevska su jedni od onih koji najdublje poniru u same sebe i moto predstave... »Voz kasni sat i četrdeset minuta. Sve šfo je u svetu incident, kod nas je sistem. Smrzao sam se. Pokisnuo sam do gole kože. Ovde je t0p10...« Isto tako ie odlična muzička ilustracija Saše Milenkovskog i obrada pesme »Zajdi, zajdi jasno sonce«, koja je u funkciji predstave, autóra Venka Serafimovskog, kao i Kostimi Tihomira Spirovskog. U njima se ideja »bureta baruta« razotkriva do kraja; razorno, u beznačajnim stvarima, u svima nama. U tako jasno isertanoj scenskoj slici, svoj doprinos daju i glumei starije i iskusnije generadje: Duško Kostovski, Emil Ruben, Nino Levi, Pero Arsovski, Mirče Donevski i Jasmina Popovska. Sve u svemu, Bure barufa je predstava koju zaista treba videti i doziveti na sceni Teatra »Centar«. ■ Nova Makedonija, Lilijana Mazova

MONTI RAJTON NA BALKANSKI NÁCIN Dejan Dukovski je potpisnik i autor Burefa barufo, režiser je Sašo Milenkovski, koji je istovremeno i autor muzičke ilustracije predstave, kao i Venko Serafimov, autor (džezj obrade pesme »Zajdi, zajdi asno sonce«. Ravnopravni sa njima su i: Nikola Viado Jovanovski, Igor Džambazov, Trajče Georgijev, Nino Levi, Magdalena Rizova, Toni Mihajlovski, Vladimir Endrovski, Jordan Simonov, Vlado Jačev, Danče Georgijeyska, Jasmina Popovska. Ovo ne treba shvatiti samo kao marginalno nabrajanje imena sa namerom da se tek obeleži premijera (ili tačnije rečeno praizvedba) Burefa baruta, na sceni (Teatar »Centar«) Makedonskog narodnog teatra. Naprotiv! To su ljudi koji sa podjednakim fluidom, bliskim senzibilitetom, jakom pozitivnom energijom zrače sa pozorišne scene i koji donose, sa zajedničkim »ulaganjima« ovu predstavu za koju, evo imamo priliku da kažemo: Bravo« Bravo, zato što se na sceni MNT poiaviia nova pozorišna atmosfera, zajedno sa jakim glumačkim individualnostima, sa igrom koja se nadovezuje (a ne nadigrava), donoseći evropski teatar sa makedonsko-balkanskom aromom. Bure baruta nije ništa nego Monti Rajton na balkanski način! Bodu nas žaoke sa svih strana, u jednom civilizovanom humoru, a kroz deset slika, u svakoj s l ici je i nova sudbina, dešavaju se ovdašnje, naše, prepoznatijive, triler situacije. Te síiké su istovremeno i filmski kadrovi, koji se smenjuju (kao i kora drveta - scenografsko rešenje Miodraga Tabačkog) u različitim vremenskim razdobijima i životmm situacijama, a u središtu filmskog rakursa je čovek, onaj mali (i mladi] čovek u stainoj potrazi za promenom u životu, voaen mišlju da »sve što je lepő se dešava drugima«. A odgovor je čitavo vreme samo u jednoj izgovorenoj replici (Izrečenoj u trećoj silei, u vozu): »Sve što je u svetu incident, kod nas je sistem, i sve što je u svetu sistem, kod nas je incident—« A kod nas, kao sistem, vozovi kasne, pa kasne... Praktično sve što se kroz te filmske sekvence dešava u Burefu barufa je u snažnoj metafori, a opet kao da je naivno otranuto iz svakidašniice (u vozu, u zatvoru, u gradskom prevozu)... Ali, i u zatvorenoj