Bitef

Da, bio sam malo šokiran. Komád je stigao u makedonskoj i engleskoj verziji. Odlagao sam čitanje nekoliko dana. 1 onda ga na miru pročitao, i to samo u originalnoj verziji. Evő, šta sam odmah telefonirao Unkovskom: »Pretpostavljaš da sam bio malo iznenađen tvojim novim predlogom. Sada kada sam ga pročitao, ne samo da sam razumeo sve što je napisano, već sam razumeo zašto hoćeš da ga radiš. Komád je gorak, ali i duhovit, aktuelan za ceo balkanski prostor, uloge sjajne, dijalog kakav samo može da piše neko ko je asistent na katedri dramaturgije. Drugim rečima, slažem se da ga postaviš na našoj sceni. Mladih darovitih glumaca imamo koliko hoćeš. A ősim toga komád mi se toliko sviđa da sam rešio da ga sam i prevedem. Ne znam da li će tako biti najbolje, ali svakako najbrže i pod našom zajedničkom kontrolom.« Slobodan je na neki svoj način, sad već ne znam koji, preko etra poslao neku šifrovanu neverbalnu poruku da mu je drago što sam prihvatio njegov predlog i što mi se komád sviđa. Sto se tiče prevoda znao sam da za poslednje korekcije imam živog pisca, da me kontroliše i koriguje. Komád sam preveo za pet dana, sedeći i dan i noc za mojim »Ijubimcem«, majušnim sharp-laptopom. U Beograd je onda došao Dejan Dukovski. Preda mnom se pojavio mladi moderni urbani Skopljanac, koji je obišao sveta od Amerike do Rusije, svašta naučio i koji sa svoje 24 godine ima već pet izvedenlh drama. Prošli smo za dva dana moj tekst. Ja sam se trudio da u prevodu prenesem njegov strogi lapidam! jezik, bez opisnog prevođenja. A on je u zajedničkom radu Izbacio još po neku kratku, suvišnu rečcu, svezu iii uzvik. S tim da smo se najviše namučili sa prvom rečenicom, nazdravičarskom frazom: »Za arno, za übavol«, koja doslvno znači »za dobro, za lepo«, a takav spoj priloga kod nas u nazdravici ne postoji. (Uzdao sam se da će glumei náci neki dobar adekvat, što se, naravno, i desilo). Kada se u pozohštu čulo da Slobodan Unkovski najzad dolazi, dešavalo se nešto lepo. Prilazili su mi glumei i kazali; »Ja bih rado igrao (igrala) kod Unka, pa makar to bila najmanja epizoda od nekoliko rečenical«. Tako je i bilo. U komadu ima uloga sa najviše dve scene (jedna je samo sa tri), a ima i najmanjih epizoda kője, videće se, takođe igraju naši najbolji glumei. Dobra atmosfera počela je tako već od podele.

Voja Brajović, sa kojim je Unkovski radio ne sama u lluzijama, već i u Antverpenu, kada je pre dve godine taj grad bio »kulturna prestonica Evrope«, pomogao mi je da Unkovskom predložimo najbolju podelu, jer an novu generaciju beogradskih glumaca nije uspeo da upozna. Voja jetoliko stvaralački strasno pomogao u podeli da sam se kolebao da li da, na predlog reaitelja, navedem u programú, kako se to radi u svetu casting Voja Brajović. Ali, to nije naša praksa. Dobre savete nam je, kada smo ga pitali, dao i reditelj Dejan Mijač. Sada, 14. marta, kada ovo pišem, Bure barufa je pred premijerom. Atmosfera je ostala sjajna, i samo poznato pozorišno sujeverje mi došaptava da ne kažem vise. ■ Jovan Cirilov

SLOBODAN UNKOVSKI Redovni profesor pozorišne režije no Fokultetu dromskih umetnosti u Skoplju. So velikim uspehom režirao predstave širom bivše Jugoslavije, kao i u Trstu (Italija), Moskvi (Rusija), Kembridžu (SAD), Aniverpenu (Belgija) i drugde. Posle nekolikih asistentura, prvi put režira 1 982. Hrvafskog Fausfa Slobodana Snajdera, sa kojom ovo pozorište učestvuje naredne godine na Teatru nacija u Nansiju (Francuska). Sleaeći njegov veliki uspeh u JDP-u je kada 1 991. godine režira Pozorišne iluzije Pjera Korneja, koje doživljavaju i međunarodni uspeh u Cividaleu (Italija') i Milhajmu (SR Nemačka). Bure baruta Dejana Dulcovskog je njegova treća režija u JDP-u. Dobio je mnoge nagrade i priznanja za svoj rad, a njegove predstave su prikazivane na MESS-u (Sarajevo), Sterijinom pozorju (Novi Sad), BITEF-u (Beograd), Parizu, Nansjju, Londonu, Karakasu, Milhajmu, Hamburgu, Cividaleu, Kopenhagenu i drugae. Predavao je glumu i režiju na poslediplomskim stuaijama na Bruklin koledžu i na Harvardu. ■

DEJAN DUKOVSKI Dejan Dukovski je roden u