Bitef

venčanje Tezeja i Amazonke nije nešto uobičajeno, njime nije ovenčana harmonična Ijubav, vec (pre)moč. U ishodištu Šekspirove igre je, pre svega, misao kóju je kasnije tako precizno definisao Guy Scarpetta, a koja se odnosi na sve parove u igri ''snová' 1 : u odnosu polová nasporazum je iskonski, treba ga znati iskoristiti i u njemu uživati (bez ikakvih iluzija o harmoniji). Uporedo sa svetom zaljubljenih smrtnika, u Snu je odsanjan i svet vilinskih/šumskih biča. Sile erosa su u Snu personifikovane na način na kóji ih je stolečima personifikovala mašta. Moč tih sila, medutim samo je privici zavijen u izmaglicu sna. Veo snova brzo pada preko čestara čulnosti, neobuzdanog u svojoj elementarnosti. U svetu u kóme viada strast, deluju sile podsvesti. Zbog raspri i Ijubomore Oberona i Titanije, u Ardenskoj šumi pometnja je velika. Pošle dugih kiša, suma je močvarna, tlo blatnjavo, klizavo i raskvašeno. Puteljci su zarasli, kupinovo trnje se zaplelo, vazduh je prezasičen "studenom vlagom" i pun je "kužnih isparenja". Sve je nalik na Edipovu Tebu, gde kuga mori. Sile primde kojima vladaju Oberon i Titanija okrutne su u svojoj pobesneloj telesnosti i ilu-

zornoj nestalnosti. Hermija je prvá koja to saznaje kroz haos ¡ bol. Hermija je jediná koja zaista sanja u Snu, ¡ako njeni snovi vise liče na nočné more. Njeni snovi su prorocki i govore o spoznaji iluzórne primde (¡ubavi. Hermijini snovi če kasnije za sve njih da se produže i trajače celu, dugu, besanu noc. Sve je podložno promeni i sváko, naizgled i najsnažnije osečanje pretvára se u svoju suprotnost. Zanos zaljubljenosti i uživanje u strasti hrane se isključivo novim varkama. Zato se kao Tezej i Hipolita, Oberon і Titanija í mladi zaljubljuju i odljubljuju u neuhvatljivom prividu sna. Sve je to magija čulnoga, kikoču se pohotni Oberon i Puk, stoga se i ne treba čuditi što se veliki Šekspirolog Jan Kot u svom eseju o Snu letnje noci u čudu pita "Kada će konačno teatar ljudima prikazati Puka kao jarea, đavola i Harlekina. Pukova narav je i kod Śekspira nasleđena iz antické mitologije i ona je, razume se, satirska. Puk je u Pričama vragolasti "smutljivac" iz bájke - mali patuljak sa crvenom kapicom na glavi, dok je u svom pravom obliku pre svega besni demon kóji "njišti, laje, urla i reži" i množi se. Na primeru Titanije, Oberon na veoma očigledan način dokazuje nestalnost pohote i animalnost strasti. Njihov odnos