Bitef

ženske seksualnosti trupa se bavila 1987. u Deep End i My Body, Your Body. Dead Dreams of Monochrome Men (1988), labavo zasnovani na serijskom übici Denisu Nilsenu (Dennis Nilsen), u krajnjoj liniji bave se ugnjetavanjem, žudnjom i životima izvođača pre nego neposrednim portretisanjem samog Nilsena. lako su se ova početna dela zasnivala na odnosima među onima za koje neki smatraju da prebivaju na marginama društva, čitav Njusonovo delo saopštava elemente koji su za svakog od nas u nekom času značajni - usamljenost, Hzička i emotivna želja, radost, Ijubav. U kasnijim projektima suprotstavljeni aspekti ranijih dela dobili su nova tumačenja. Fizikalnost do povređivanja i mrak koji su bili njihova robna marka, neutralisani su humorom i übacivanjem apsurdnih i slapstick situacija. To je mešavina koju vidimo u ~if 0n1y“... (1990) i Strange Fish (1992). Mas covi ta ceacralnost uvela je stenografe kao saradnike čiji neuobičajeni dekor pruža priliku za inventivne

pokrete i kontraste za simboličko izražavanje. Dekor Picera Dejvidsona (Peter Davidson) bio je bitan za ostvarenje Strange Fish. U Enter Achilles (1995) len Maknil (lan MacNeil) napravio je kafanski šank po kojem i oko kojeg se igralo, a služio je i kao odskočna daska za leteće skokove. MSM (1993) istraživao je cottaging: neobavezan seks u javnim toaletima. Predstava se zasnivala na prepisima razgovora sa pedesetoricom muškaraca. U Bound to Please iz 1997. Njuson se vratio jačoj igračkoj komponenti u saciričnom istraživanju onoga što ljudi eine da bi se uklopili. The Cost of Living (2000) dalje je doprinela raznovrsnosti u DVB u pogledu velieine postave, dobnog raspona i telesnog ripa To je kritika društvene opsesije imageom, koja se delimično razotkriva u provokativnim verbalnim dijalozima. U Just for Show (2005) trupa koristi virtuelnu projekciju i Hlm da bi zapitala kakvu ulogu ima u našim živorima iluzija. Od svog začeća DVB predano istražuje odnos