Bitef

Mislim da se, bez ikakvog preterivanja, BITEF može smatrati najpostojanijom i najprogresivnijom tekovinom jugoslovenskog, a zatim i srpsko-crnogorskog teatra Ovaj festival je oduvek predstavljao dragocenu vezu naših umetnika sa ostatkom sveta. U vreme kad je osnovan, bio je svojevrsni most izmedu Istoka i Zapada, tj. jedini topos na kugli zemaljskoj na kome su se mogli susresti Living Theatre i neko pozorište iz SSSR-a. U kulturi diskontinmteta kao što je, nažalost, naša, jedina pozorišna mstitudja koja je uspela da opstane i razvija se u skladu sa duhom vremena jeste BITEF. Uspeo je da preživi i raspad bivše Jugoslavie, i tegobne devedesete, tokom kojih je za većinu pozorišnih umetnika bio jedini izvor informacija о bitnim fenomenima svetskog pozorišta. BITEF je uvek bio i značajno mesto susreta mnogih intemacionalnih pozorišnih profesionalaca. Kao što je poznato, gosti ovog fesivala su, pored gotovo svih značajnih pozorišnih umetnika druge poiovine XX veka, bili i mnogobrojm teatrolozi, pozorišni kritičari, direktori festivala i drugi. Ove godine će za njih prvi put bici organizovan prateći program, tj. prezentacija domaćeg pozorišta, što će, nadamo se, omogućiti uvid u najbitnije tendencije savremenog srpskog teatra i pospešiti njegovu komunikaciju sa svetom, koja je posle dugogodišnje izolacije, više nego neophodna. Kriterijum za odabiranje predstava bio je veoma jednostavan i može se defmisati kao negovanje bitefovske tradicije u domaćem teatru. Ukratko, odabrani su projekti koji su nascali u skladu sa ideologijom i načelima ovog festivala, koji je uvek bio smeo i inovativan i suprotstavljao se rigidnom i konzervativnom konceptu (quasi)gradanskog teatra. BITEF, paradoksalno, i posle skoro četiri decenije od osnivanja, još ima kontradiktoran tretman u zvaničnim pozorišnim krugovima. Ovaj festival istovremeno uživa veliki ugled kod jednog delà umetnika koji su svesni neophodnosti profesionalne razmene sa svetom i željni novih informacija, ali i prezir (koji je, srećom, poslednjih godina sve manji) jednog delà konzervativnog pozorišnog establišmenta koji mu zamera preveliku slobodu i samodovoljnost. U ovogodišnjoj selekciji je - pored već etabliranih pozorišnih fenomena, od kojih je, svakako, najznačajniji fenomen Biljane Srbljanović, koja predstavlja jednu od najmarkantnijih pojava u internacionalnom pozorišnom kontekstu, koju ne creba zaobid ni u jednoj selekciji - posveéena posebna pažnja onim pozorišnim pojavama koje predstavljaju pre izuzetak nego ripiene predstavnike savremenog srpskog pozorišta, jer je ree о fenomenima i poetikama koji se tek konstituisu, koji još nisu kanonizovani u srpskoj pozorišnoj teoriji, iako su u praksi već odavno zastupljeni. Procès priznavanja

SHOWCASE

i adekvatnog i kompetentnog problematizovanja savremene srpske pozorišne prakse logično pripada BITEF-u koji je, verujem, pravo mesto da se établira načm razmišljanja koji je vanserijski i jezik koji nije lokalni već univerzalno razumljiv. Posebna pažnja posvećena je plesnom teatru, koji još nije dobio adekvatan prostor (ni fizički ni mentalni) u srpskom savremenom pozorišm, a koji već godinama čini okosnicu teatarske prakse u dobrom delti sveta. Nastojala sam da podjednak prostor dam već utemeljenim i odavno priznatim pozorišnim umetnicima (Dejan Mijač), ali i mladim umetnicima čije vreme tek dolazi (Dalija Aćin, Bojana Mladenović, Jelena Bogavac). I, na kraju, trudila sam se da svojom selekcijom obuhvatim što više pozorišta, i to ne samo u Beogradu, koji najčešće, po inerdji, ima prednost, već i u drugim gradovima u kojima je za smelo i nestandardno pozorišno mišljenje potrebna možda još veća hrabrost nego u prestonid, a što na festivalu kao što je BITEF, neizostavno, treba podržati i tako dugoročno doprineti promeni pozorišnih parametara u našoj sredini, Anja Suša, pozorišni reditelj, selektor pratećeg programa 39. Bitefa I believe I am not exaggerating when I say that BITEF may be considered die most constant and the most progressive achievement of the Yugoslav and subsequendy the SerbianMontenegrin theatre. This festival has always meant a predous link between our and foreign artists. At the time of its inception it was a specific kind of a bridge between East and West, that is the only place on planet Earth where a meeting between the Living Theatre and a theatre from die USSR was possible. In a culture of discontinuity, and ours is an unfortunate example, the only theatrical institution which survived and continued to develop in harmony with die spirit of the time is this festival. It has managed to survive the breakdown of the former Yugoslavia and the anxietyridden Nineties when for the vast majority of theatre artists it was the only source of information about the crucial phenomena in the world theatre. BITEF has also always been an important meeting point for many international theatre professionals. As is wellknown, in addition to almost all the relevant theatre artists of the latter half of the 20 century, the guests at the festival included many theatrologists, theatre critics, festival directors and many others. This year and for the first time a showcase programme, i.e. a presentation of the national theatre, will be organized for them and it is hoped that it will provide an insight into the most important trends in the contemporary Serbian theatre and expedite its communication with the outside world which is more than neces-