Bitef

Za Narodno pozorište nesumljiv i značajan uspeh, a za nas u gledalištu istinsko uzbuđenje. I značajan događaj. (Petar Volk, Od iluzije do tage, „Politika“, Beograd, 25. 12. 2004.) * (...) najcelovitiji lik u izražajnom i plesnom pogledu ostvario je Aleksandar Ilić, blagoretardirani sin Miško iz Sijanovog filma. Bez imalo karikature, on od prvog do poslednjeg daha na sceni postiže upečatljivu transpoziciju, koja nije samo prijatno iznenađenje, već i veliko zadovoljstvo za gledaoca (...) I pored najbolje volje da nekog iz sjajnog muškog ansambla solista izdvojimo - to jednostavno nije moguće. Svi oni (...) igrali su unisono kako ih dosad nikad nismo videli i to sa pozitivnom energijom i emotivnim angažmanom koji su prelazili rampu. Milan Rus kao nametljivi udvarač, visoke, sportske figure i Nikica Krluč kao iznevereni i rastuženi Mladoženja, svaki na svoj način usvojili su igru oštrih pokreta, pulsirajućeg ritma, neobične snage. I jedina ženska uloga Mlade u interpretaciji Dalije Imanić imala je i u duetnoj igri autorski zamišljenih vazdušnih podrški i u solo nastupima pritajenu strastvenost, osećajnost i Ijupku dozu nesnalaženja u teškoj životnoj situaciji, a i iskonski strah od opasnosti koja lebdi nad prvim danom njene Ijubavne sreće i naivnog neverstva.

(Milica Zajcev, Ko to tamo igra, „Danas“, Beograd, 25. 12. 2004.) * Svi su bili bravurozni. Kostić, Zurovac, umno zaostali vozač autobusa Miško (odličan Aleksandar Ilić) iz Oca mu Gorana Stanića, Denis Kasatkin, Nikica Krluč, Dejan Kolarov, Milan Rus, Mihajlo Stefanović, Duško Mihajlović, Jovan Veselinović, uz nijansiranu interpretaciju Mlade Dalije Imanić, virtuozno su odigrali, „na istom megahercu“, invendvnu Zurovčevu koreografiju (...) Veoma upečatljivo. Dirljivo. U izvanredno pogođenim kostimima boje zemlje, bede i sevdaha optimističkog pesimizma Katarine Radošević Galić i „posvuđašnjoj“ scenografiji pristaloj svakoj zemlji, dobu i situaciji Žorža Draušnika, unisone, drastične šminke svih učesnika, i ingenioznih perika i frizura, igračice i igrači su iznijansirano, umetnički virtuozno, shodno situaciji i grupnoj pripadnosti, interpretirali telom i glasovno svaku pojedinost, ne zaboravljajući nikada kojem društvenom sloju pripadaju. (Mirjana Zdravković, U istom autobusu, „Nin“, Beograd, 31. 12. 2004.) Vojislav Voki Kostić WHO IS SINGING THERE The libretto of the performance, upon the idea of Ljubivoje Tadić was inspired by the movie with the same title by Dušan Kovačević directed by Slobodan Sijan. STASA ZUROVAC Dancer and Choreographer Stasa Zurovac, soloist of the ballet of the Croatian National Theatre (HNK) in Zagreb, graduated at the school for Classical Ballet in Zagreb in the class of prof. Tatjana Lucić-Sarić and he received advanced training in St. Petersburg where he graduated as a pupil of V. K. Onoshko. In 1989 he became a permanent member of the ballet of HNK in Zagreb where he was active with choreographers like Milko Sparenblek, Martino Müllera, Ted Brandsen, Vasco Wellenkamp, Gagik Ismailian, Peter Breuer, Dinko BogdaniP... In the season 1995/96 he was awarded the „Oscar Harmos“ prize for the best male interpretations in the ballets: Precious Life by M. Müllera, Unknown Adventure by T. Brandsen, Parallel Passengers by G. Ismailian, Cantata 66 by V. Wellenkamp.