Bitef

Photo: J.Č

Srbija i Crna Gora, Beograd Maio pozorište "Duško Radović"

prema / after: Robert Walser

No Name: Snežana / No Name: Snowhite

Reditelj / Director: Bojan Đorđev SNEŽANA: POST FESTUM BAJKE KAO POST-DRAMSKI TEATAR Pravo je zadovoljstvo uhvatiti se u koštac sa predstavom/tekstom koji ima tako poznaci narativ za svoj literarni predložak. To, naravno, nije retko ni u tradicionalnom pozorištu - isti zapleti se vrte u dramskoj književnosti već vekovima - ali, svakako, priču о Snežani i 7 patuljaka pozorišna publika poznaje bolje čak i od priée о Hamletu. To reditelju i glumcima daje beskrajne mogućnosti. Odnosno, omogućava peverzno, potpuno uživanje u materijalnosd izvođenja, bez potrebe za saopštavanjem, za prenošenjem poruke. Dakle, komunikacija narativa je nepotrebna svi znamo šta se desilo i коте. Biografije likova su nepotrebne. Radnja se veé zna. Verovatno je to i Robert Walser imao na umu pišući ovu dramu, odnosno »dramolet«, kako je sâm nazivao svoje drame. Jer, ni u samom tekstu ne postoje likovi, ne postoji radnja, ne postoji zaplet, (Možda rasplitanja zapleta, ali zaplet svakako ne.) Dramatis personae referišu na bajku, ali ne kao na našu bajku, nego kao na onu bajku - između njih i bajke postoji distanca, i oni se igraju njenog tumačenja, kao i reditelj, kao i gledaoci uostalom. (Igranje, međutim, nije nevino i bezazleno. Igranje jeste ‘forma života’.) Giuraci nemaju više informacija od publike. Publika пета vise informacija od glumaca (jer to bi bio pravi suspens triler). Na sceni se ne rekonstruise bajka. Ne interesuje nas ko je, u stvari, bila Snežana. (Meni je teško i daje zamislim drugaéijom nego po Disneyjevoj mustri!) Ostaje samo govor, Snežanin? Kraljiéin? Lovéev? Prinéev? ...Pa, ni u samoj drami to