Bitef

CRTICE О ROBERTU WALSERU Robert švajtarski pisat, roden 1878, umro 1956. godine; živeo je u Svajtarskoj i Nematkoj. Njegov rad pripada književnom krugu (srednje)evropskih modernista prvih detenija 20. veka. Pisao je pre svega kratke prite ( Šetnja , Maio drvo, Kratak izlet...), ali i romane (Jakob von Gunten, Factotum, Razbojnik), kratke drame (»dramolete« - Snežana, Felix, Ribnjak, Pepeljuga), eseje i kritike (o Kleistu, Büthneru, Hölderlinu, Sthilleru...), kao i poeziju. Snažno je utitao na mnoge modernistitke piste prve poiovine 20. veka, kao sto su Franz Kafka, Fiermann Hesse, W. G. Sebald, Robert Musil i dr, Potetni period njegovog autorskog života obeležila je izrazita spisateljska produktivnost, objavljivanje romana kod Verlaga, pisanje za mnoge tadašnje renomirane tasopise, kao i veliki broj kratkih prita i ‘mikrotekstova’. Nakon pokušaja samoubistva 1929, Walser se prijavljuje psihijatrijskoj bolniti (Waldau Sanatorium) u kojoj ostaje do 1933. Tada je prebaten u zatvoreni azil u Herisau, gde ostaje do kraja života pod - izgleda pogrešnom - dijagnozom šizofrenije. Tokom te poslednje 23 godine je prescao da piše, sarkastitno objašnjavajud: »Nisam došao ovde da pišem. Došao sam da budem lud«. U narednim detenijama ne rnnogo poznat pisat; i revitalizadja

njegovog dela počinje tek 1990 ih godina, i u Evropi i u SADu. Kod nas i dalje gotovo da i nije prevođen, niti temeljnije razmatran u teoriji književnosti i/ili drame i teatra. lako ne spadaju u njegove centralne radove, Walserove drame i naročito poslednji radovi, ti »mikrogrami«, najdoslednije izvode njegove književne namere i metode: kratka forma, fragmentarna i hibridna, nelinearna naracija, nemotivisani nagli prelazi pozicija, govorne radnje, teror reči nad likovima, konstantna dezintegracija subjekta i njegovog/njenog stabilnog flksnog identiteta, ironija i cinična kritika društva, preispitivanje građanskih uloga, temeljna problematizacija statusa aurora.... Mikrogrami izvode ove metode do krajnjih instanti teksta; strukturirani blisko konkretnoj poeziji, pisani su sitnim slovima u sitnim kvadratima na sredinama praznih stranita, materijalno sukobljavajuti prostor govora i tišine/praznine. Walter Benjamin je о Walseru rekao; “Few, indeed realize what this ‘short form'... is all about; how many hopeful butterflies tan find refuge in its modest thalites from the tliff fate of so-tailed great literature. And the others have no idea how muth, amid the sterile jungle of the newspapers, they owe the gentle or pritkly blossoms of Walser”. Ovo nije mišljeno u deleuzijanskom kljutu ‘male’ u odnosu na ‘veliku’ književnost odnosno kulturu povodom Kafke, ali je blisko tome u smislu (ne)mogutnosti botnog upada jednog malog, ne-antitipiranog, hrapavog, bodljikavog diskursa u dominantnu književnu paradigmu i njen glatki istorijski tok. Temeljnije razmatranje tih mogutnosti u slutaju Walsera tek predstoji, nemogutnosti su vet bile uratunate. BOJAN ĐORĐEV Roden 1977. u Beogradu, Diplomino na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, na odseku pozorišna i radio režija 2001. Magistrant Teorije umetnosti i medija na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Clan i jedan od osnivata TkFl grupe i tasopisa (Beograd). Artist in Residence u Akedemie Sthloss Solitude: mart - maj 2004, novembar - januar 2005/2006. Odabrani pozorišni i performans projekti: 2005. Operrrra (je ženskog roda), BELEF 2005, Botanitka basta, Beograd; 2005. Robert Walser, No Name: Snežana, Maio pozorište „Duško Radovit“ - veternja stena, Beograd; 2004. Teorija koja Hoda, Psihoza i smrtautora, TkH Centar i Univerziret umetnosti, Beograd, PC Igraonita „Plato plus“, 38 BITEF; 2004. Sena Đorovit, Siniša flit, Bojan Đorđev, Actress (Work) in Progress, Akademie Sthloss Solitude, Stuttgart; 2003. Slobodan Vujanovit, Poslednja smrt Frenkija Suzice, Maio pozorište „Duško Radovit“ - veternja stena, Beograd;