Bitef

Ana Tereza De Kersmaker odabrala je drhtavi glas Džoan Baez kao osnovu za svoj pies. Cmi virulski snimak Džoanine muzike ljuljuskao je tog koreografa kroz decinjstvo i odrastanje, U nzičnom sâmoposmacranju Ana Tereza igra uz prosvetljujuće melodije najpopulamije folk-pevačice 1960-ih, najveće pobomice mira, pevačice koja duboko saoseća sa obespravljenima i unesrećenima Verzija na kompakt disku, narezana sa originalne ploče, svira u studiju. Ana Tereza okreće straniar na kojoj je jedna

nežnosti mlade 22-godišnje pevačice eteričnog glasa s narodnom gitarom, otkrilo ponositu stenu njenih istovetnih übeđenja, žalobnu setu gubitka, životnu energiju neumome borbe proriv svih oblika Ijudskog ponižavanja, nasilja čoveka nad čovekom. Uprkos svoj toj blagosti, protok vremena otkriva njeno nepomirljivo odbacivanje oružja i rata Zatočena u američkim zatvorima, Baezova placa cenu tog odbacivanja, koje mobilise mase da se stave na njenu strami. „Samo ti i ja možemo da

godišnjica - 20 godina od vremena Rosas na pozornici postavIjenoj da ponovo lansira skokove i uzlete nekoltko najveäh komada iz njenog repertoara, koje igraju originalni izv'ođači: Fase, Bartók-aantekeningen, Toccata, pored os talin. Vraća se sa solo numerom posle premijere (ali kad bi pogled trebalo) April me, inspirisane telurimom Svadbom ( Les Noces) Stravinskog, a posle kolektivne provale Drumming zadihane od perkusione poplave Stiva Rajha (Steve Reich), koji uživo svira sa muzičanma Ictusa. Ana Tereza ponovo preuzima pozomicu, sa svojim emocijama, sama sa glasom sopstvenog tela, oči u oči sa Džoan Baez па копcertu - i опа je sama sa svojom akustknom gitarom. Stara LP, danas presnimljena, ostavlja prirodan trag na njenoj koreografiji. Ana Tereza je album prvi pur čula 1967. Još vinca ploča, kao pogrešan poklon povodom rodenja njene sestre, bila je ponosno izložena pored buketa u porodilištu. Ana Tereza ništa od reči nije razumela jer su bile na stranom jeziku, ali je pustila da je ponese njihova blagost, njihova vedrà melodičnost, somotasti trepet tog jasnog i prozramog glasa. Sanjala je zureći u fotografiju Džoan Baez na koricama 33 rpm. Vreme prolazi i stara i preslušavana LP sakuplja ogrebotme. Vreme prolazi da bi, uprkos svoj

pomognemo suncu da izađe svakog narednog jutra, ako to ne uradimo, mogio bi se utopiri u cuzi (...) Delovanje je protivlek za očajanje.“ Bile su 1960-te. „Utopijske godine“, smeši se koreograf. „Džoan Baez je sitila duboku vena u društvenu promenu. Borila se za Ijudsko doscojanstvo, za oseéaj blagostanja bez materijalizma. Ree ‘zajedno’ crebalo je nešto da znači, a njena snaga ie sve činila mogućnim. Danas je društvo cako atomizovano, problemi su tako složeni da ne znamo gde ili od bega da počnemo i zbog toga se ponekad oseéamo tako bespomoénikjbdw Baez in Concert, Part 2. Koreograf nanovo otkriva njenu zavodljivu nežnost, netaknutu. „Volita kako štedljivo konsti sredstva, njenu bogatu sopransku tessitura, prelive i iednostavnost njenih narodnih akorda. Baezova nas uranja u veliku istoriju društva i u prizemljenije price pojedinaca. Bliže mom raduna Tippeke, deqoj pesmici u Kojoj sam istraživala koji bi pokreti mogli da proizadu iz jednostavnog refrena koji se ponavlja. Ovde hoću da otknjem pokrete koje sugeriše izgovorena ree i onda da, nasuprot tome, poreknem teksc i udahnem život pokretu. Dopada mi se einjcnica sto te pesme pričaju price. Нош da publika sluša sta se peva dok sam