Bitef

MOLIÈRE Jean Baptiste-Poquelin, alias Molière, (1622-1673), već poznat po skandalu koji je izazvala njegova prethodna drama Tartif (1664), 1665. godine piše tragikomediju DonŽuan. Budući da je Tartif odmah posle premijere zabranjen, a pošto nije imao već pripremljen komad, Molière je bio prinuđen da na brzinu improvizuje komediju kojom bi vratio publiku u svoje pozorište. I, za svoju novu dramu on uzima legendu о Don Žuanu, koji je tada bio u modi. Pri torn, pisac otvoreno crpe inspiraciju i pozajmice od već postojeéih drama posvećenih ovom legendarnom heroju, kao na primer Seviljskizavodnik (1630) Tirso de Moline Ni Kamenigost (1650) Čikonjinija. Preuzimajući pomodni mit о Don Žuanu i zadržavajući fantastično oživljavanje statue Komandora na kraju, Molière u svom delu istovremeno pokušava da udovolji i ukusu publike spektakularnim pozorišnim efektom deus ex machina. Predstava je premijerno izvedena 15. februara 1665. godine na sceni pozorišta Palais Royal. Doživela je veliki uspeh ali je skinuta s repertoara, mada bez zvanične zabrane, posie samo petnaest izvođenja, na zahtev vernika koji su se, posle Tartifa ponovo osetili isprovocirani ovim komadom, naročito njegovim petim činom u kom Molière ostro ñapada lažnu veru i licemerje. Za Moliérovog života Don Žuan vise nikada nije izvođen, a u Francuskoj je, u integralnoj verziji, izveden samo jos 1813. godine. Od svih Moliérovih drama, ovo je jedina koja tokom njegovog života nije objavljena. Nema ni jednog dramskog lika koji toliko snažno opčinjava publiku i čitaoce, kao što je ovaj složeni, mitski junak, koji uvek pruža mogućnost za nova tumačenja. U Don Žuanu, kao i u celokupnom svom dramskom opusu, Moliere razotkriva duboke grehove - bez mogućnosti pokajanja - jednog korumpiranog i korumpiraškog društva, u коте su laž, hipokrizija, blasfemija i skrnavljenje uobičajeni. Zbog toga, Don Žuan predstavlja oštar ñapad na lažnu veru, dvoličnosti i mahinacije moćnika. Uz to, snaga Molièrovog teatra se ne iscrpljuje samo u kvalitetu cilja, odnosno u satiri na opsesivne u dubokozapretene preokupaciječovekove, ona je i u inherentnosti dramske prirode njegovog rukopisa, jer, Molière je, pre svega pozorišni čovek. Virtuoznost autora Don Žuana ogleda se, uostalom i u smenjivanju komičnog i tragičnog tona u drami koja svojom„neregularnošću"i žanrovskim poigravanjem ruši dogme klasicističkog teatra XVII veka.Ta konstitutivna i žanrovska ambivalentnost objašnjava i dugotrajne polemike povezane sa Molièrovim odnosom prema njegovom kultnom dramskom liku Don Žuanu. U Don Žuanu Molière prikazuje problem zadržavajući protivrečnosti i tenzije koje on izaziva, preplićući različite tačke gledišta, on gradi delo koje ne stari. Posta vljajući komičnog narodnog glasnogovornika Zganarela odmah uz lik Don Žuana, Molière kreira višeslojnu, dijalošku dramu koja se opire jednoznačnim tumačenjima. Naroćito ambivalentan je kraj Molièrovog Don Žuana, kada je pojava statue Komandora, koja treba da grešnike povede u pakao, zasenjena prethodnim preobražajem Don Žuaonovim i njegovim priklanjanjem sveopštem licemerstvu. DonŽuan, ta na brzu ruku napisana komedija, i dañas je jedno od najizvođenijih delà francuske dramske literature, a Molière jejedan od najviše izvođenih francuskih dramskih pisaca. pripremila Despina Angelovska, dramaturg PUTOVANJE ZVANO DON ŽUAN razgovorsa rediteljem Aleksandrom Popovskim Šta ti je drama Don Žuan značila pre, a šta posle njene scenske postavke? Da li se, suštinski, ono što si znao о Don Žuanu poklopilo sa onim što si otkrio tokom putovanja kroz donžuanovski lavirint, ili sa onim što si naknadno otkrio? Putujemo, Ovo je drama о čoveku koji putuje. I dok putuješ, stvari, predeli, Ijudi oko tebe se menjaju, doživljavaju preobražaj.Takav je bio i dogovor sa Nikolom Ristanovskim. Don Žuan se preobražava, menja se, Neprestano, od scene do scene, iz čina u ein. Ne ¡gramo

DON ŽUAN | DON JUAN

J.Ć.