Bitef

1 MALO POZORiŠTE „DUSKO R ADOVIĆ" I ■

TRKAČ | RUNNER

Maffias Andersson TRKAČ

Režija

Stevan Bodroža

Prevod sa švedskog:

Vesna Stanišić

Scenograf:

Marko Kesić

Kostlmograf:

Dejan Pantelic

Vedran Vučić

Kompozitor:

Lazar Bodroža i Nina Zeljković

Montaža vídeo materijala:

fgraju:

Milutin Milosevic (Trkač), Nataša Marković (Karola), Vladica Milosavljević (Majka), Dušica Sinobad (Dženi), Jovo Maksić (Tami), Bojan Lazarov (Sami)

TRKAČ KROZ APSURD Kada je Samuel Beckett, u svojoj drami Čekajući Godoa, prikazao sumorno ništavilo sveta u kome čovek vise ne može da pronađe smisao, i najavio sunovrat homeocentričnog samoljublja, publika je bila šokirana. Ništa manje zaprepašćenje nije izazvalo ni monološko muziciranje malograđana u Ćelavoj pevačid Eugenea lonescoa, koji pokušavaju da iz svog sećanja iskopaju izgubljeni osećaj sopstenog postojanja. Publika je ostro negodovala. Osudila je novu dramu. Retki su bilí oni gledaoci koji su, ipak, pokušali da u anatemisanom čudovištu prepoznaju izraz sopstvene stvarnosti, dok je vecina sasvim olako strpala u trezor larpurlartističkih maštarija. Osećanje apsurda je dañas, pola veka od pojave Beckettove i lonescove drame, zajeđničko osećanje skoro čitavog čovečanstva. Apsurd je poništio sve kulturne, civilizacijske, političke, socijalne i psihološke razlike na planeti i ujedinio svet. Postaoje gorki deo Ijudskog iskustva, podjednako prisutan u životu mladih i starih. I savremena evropska drama ponovo se bavi apsurdom. Mnogobrojna déla nastaia su na tu temu. Za sve nove autore Beckett i lonesco, kao i svi predstavnici moderne, su klasičan uzor i velika tradicija. Ali, apsurd jeza njih i poetski ukras, motiv, metáfora, realna Ijudska situacija, ikona vremena i razarajuća sila. Koliko su dañas zastrašujuće posledice apsurda vidimo u drami Trkač, švedskog pisca Mattiasa Anderssona, gde su žrtve mladi, skoro deca. Ova drama govori o mladima koji se bave sportom, tražeći u njemu zadovoljstvo, zaklon i spas od života u kome vladaju nasilje, seks i droga. Nažalost, Trkač na osam stotina metara, glavni lik ove drame, kao i svi ostali, biva poražen. Nasilje i destrukcija pobeduju njihov život. Usamljeni i izgubljeni oni plutaju na površini zlog vremena. Ovo je svet psihopata, zaključuje Andersson. Ljudi se ne vole, već samo povređuju jedni druge. Ljubav je kratak san za kratki izlazak petkom uveče... Ostaje još samo varijiva nada о odiasku do tog nezamislivog plavog i tihog i mirnog mora. Ono je na pola puta između života i smrti... MUica Novković