Bitef

Trkač je priča o gluvom dobu puberteta. Junad ove drame nalaze se u onoj najmučnijoj i -if ' Д najtragičnljojtački tog žlvotnogperiodakogseodrasliinačeradosećaju,uskladu sa svojom ЦBнВ|р -1 ЯГ ! \ '■[’■“'¿Щх'ЗгЦ selektivnom memorijom i uz veliku pomoć netačne i licemerne sete. Uvek sam se pitao odakie Ijudima ta benevolentna sentimentalnost pri sećanju na pubertet. Čega ima razgaljujućeg t ' ' | ‘ЩЯ UBB&' ¡l¡ i ponajmanje ugodnog pri pomisli na životni period u kom se svakog jutra budiš sa pitanjima: ko sam ja? da li sam ja najružniji/najružnija? da ii postoje pravi prijatelji, ili ću čitavog : i |9до&' života biti sam/sama? ima li ičega na ovom svetu što mogu da radim sa makar minimalnim ШЦ ’ Щ'шЕг'l^-^ zadovoljstvom? da li ću ikada, ikada izgubiti nevinost? Uz veliki mentalni napor još uvek ne mogu da otkrijem ništa prijatno u sećanju na to životno doba. Tekst Mattiasa Anderssona poseduje razoružavajućuiskrenost, iznjega susve romantičnelaži ¡ПиЯШИТ fSSSt S o pubertetiijama i njihovoj svakodnevici proterane. Kriza identiteta, očajanje nepripadanja , grupi, mučeništvo kroz koje prolazi onaj koji se razlikuje od drugih, prikazani su u punoj SgHßj *Ди surovosti,uokrutnosti, koja je zamisliva samo kodbezmalodokumentarističkogprikazivanja t BU Ovaj komad je potresna studija o međuljudskim odnosima unutar zatvorenog kruga dece ' . ftj, koja su prinuđena da se svaki dan viđaju. Likovi Trkača tumaraju po školskim svlačionicama i Щ učionicama kao da su u nekom čudnom, sartrovskom, ključu osuđena jedna na druge. U visoko naelektrisanoj atmosferi školskog dana fiskulture, koji su osmislili odrasli, i koji je, stoga, za one kojima je namenjen u svojoj suštini represivan, isplivavaju na površinu okrutni odnosi , između onih koji imaju svoje usmerenje, i zbog toga su drugačiji i neomiljeni, i onih koji„glu- i : « : | vare"poćoškovimaškolske„tamnice"spremnidasvojevremeispunemaltretiranjemsvihkoji gyrTMiri'T im se i najmanje ne dopadaju. Relacije mučitelja i žrtvi deluju nam kao sistem naspramnih : ogledala koja vraćaju odraze jedna drugima, koja se loptaju negativnom energijom čiji je izvor negde izvan tog začaranog sistema, u domovima koji kriju tajne о nasilju u porodici, ili , vHHH razorenim brakovima. Izvor tog osećanja, koje poput nedokudve antimaterija promiče ovim komadom su ustvari odrasli, njihovi problem! i greške što se preñóse kao „genetska devijacija" na potomstvo, zauvek darovano tim neželjenim i nepovratnim „poklonom". Jedini, ali v В vrlo upečatljiv, predstavnik tog sveprisutnog a nevidljivog sveta odraslih je Majka, lik koji je иЯ napisan tako da zadire u poetske sfere najzlobnijih ženskih likova dramske književnosti. Ovaj komad i ova predstava ne nude rešenje za problem nasüja u školama, ali ga ogoljuju i otkrivaju njegove korene, njegove Ijudske dimenzije. Duboko sam uveren da je istina katarzična i da dolazak do nje predstavlja obećanje nade. Stevan Bodroža O REDUELJU Stevan Bodroža je roden 1978. u Beogradu. Diplomirao je pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Režirao je u Bitef teatru, Beogradskom dramskom pozorištu, Narodnom pozorištu u Beogradu, Malom pozorištu "Duško Radović", Beton hala teatru i Pozorištu „Pinokio". Najznačajnije predstave: Vatreno lice Marius von Mayenburg, Medeja Heiner Müller, Gorke suze Petre fon Kant R. W. Fassbinder, Majka i dete Jon Fosse, Ljuljaška Edna Mazya, Čas iz tetovaže Konstantin Kostjenko, Krila od olova Sanja Domazet, Ifigenijina smrt и Aulidi Euripid. Asistent je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, na predmetu pozorišna režija. Živi i radi u Beogradu. 0 PISCU Mattias Andersson roden je 1969. godine i odrastao je u Geteborgu u Svedskoj. Od 1990. do 1993. godine studirao je na Univerzitetskom koledžu glume u Geteborgu. Od 1993. do 1997. godine radio je kao glumac u Васка Teater u Geteborgu, gde je između ostalog ¡grao u Per Gintu, Gislanu, Faustu 1 Mahabharati. Drame koje je sam režirao: A napolju je more, the University College of Acting, Gothenburg, 1993. StrastSvetogJovana, Васка Teater, Gothenburg, 1994, K+M + R + L, Gothenburg, 1998. Tvar od koje su napravljene zvezde, A lvsborgsteatern, Boras, 1998.