Bitef

ESHIL, SOFOKLE, EURIPID - NASI SAVREMENICI Najnovija predstava Nikite Milivojevića Moja domovina - sedam snova funkcioniše jednako uspešno na mestu gde se rađala helenska tragedija, i tamo gde se rađala naša tragedija kraja XX veka, kao i na mestu koje je trebalo da bude posvećeno tragediji Bogočoveka. Ova predstava inspirisana helenskim motivima viđenih očima helenskih tragičara, a dañas viđenih očima jednog našeg savremenog rediteija, odigrana telima takode savremenika, naših glumaca, svedoči o tome da je sudbina čovekova sveopšta, a tragedija imanentna našem postojanju. Originalnost autorove ideje je što su motivi jednog mita viđeni kao snovi. Ti snovi često zaliče na dečiju igru, a gledalac se übrzo uveri da je svaka igračka - igračka-plačka.Ti snovi za trenutak izgledaju kao lirsko snoviđenje, a već u narednom trenutku će nam zaličiti na košmar. A kad se probudimo, desiće se ono najgore, stvarnost će ličiti na bratoubilački pakao. Nema zla koja su se desila helenskim herojima, koja nas neće zadesiti. Nema tragedije koja se desila bićima mitova i legendi, koja nećemo prepoznati kao našu tragediju. Odavno je prevaziđeno starinsko shvatanje da se u našem vremenu ne može desiti tragedija koje su opisali grčki tragičari, jer nema uzvišenih bića. Ne, upravo su helenski dramatičari veliki što su opisali tragedije koje se dešavaju u našem i svakom vremenu i koje će se dešavati dok je sveta i veka. Uopšte nije reč о uzvišenosti, već о univerzalnoj i prepoznatljivoj čovekovoj sudbini. Da nije tako tragedije koje su napísali Heleni, ne b¡ nas se uopšte ticale. Jovan Ćiritov

Photo / Foto: Dušan Đorđevič