Bitef

44

Napravllismo komd koji je veoma realistican, s tim sto realnost apsurda uvek poem na apsutdnosti reolnosti. Izjava Martalera na Bitefovom okruglom stolu povodom predstave Evfopejci, crkli dabogda!

goste i sponzore koji izlaze iz kabine zicare, pozdravlja musavi Klemens Zinkneht, sef Visinsko-nizinske klinike «Dr dr Blezi». Dozvoljena im je „kupovina mesta s onu stranu", sto su im, po Bernhardu Landauu, omogucile svetske religije i bankarski konzorcijumi. Gosti se predstavljaju biranim besmislicama; njihova imena, zasencena mrkom bojom nacizma, glase Etker ill Maner. Pateticni govor Katje Kolms о pokojnom suprugu davi se, comme il faut, u suzama. Razliciti ispadi, niski udarci, hiebet konverzacionih fraza, prekida sinhronizovani zveket casa na pozdravnom koktelu; Betina Stuki, kasljucajuci, trtlja о vasabi alergiji i dodaje zelene modne orascice ostalima. You can win ifyou want, izjavljuje hrapavim falsetom Zinkneht. Nelagode savrseno i s Ijubavlju utkane u koreografiju na ivici ambisa koji, slutimo, vodi u dubine ponora. Martaler se vratio, Imucnoj klijenteli Rafael Klamer grubo svlaci bunde i odela, kravate i perike, ukratko, njihove svetovne insignije, trpa ih u plasticne vrece i odvozi zicarom. U Institutu su svi jednaki, ali na tom carobnom bregu krajnje je nelagodno. Levo se ceka; iza vatreno crvenih tus-zavesa su kabine kuda odvlace dame jednu za drugom. Jedna dostojanstveno ulazi, druga radoznalo cupka za njom, treca se bespomocno okrece muzu, ali njega odvode na desnu stranu. Iza kulisa se cuje jecanje i kukanje (scenograf Frida Snajder). A onda se pacijenti ponovo pojavljaju, ovoga puta u bademantilima banjskog hotela. Ptice cvrkucu, uz Subertovu muziku, hor poletno i s Ijubavlju peva о beskrajnoj radosti. Gde smo? U predvorju pakla, koji Manjak prostora ponovo uspostavlja (navodno ga je papa Benedikt ukinuo), zbunjene duse traze put u raj, koji, plasimo se, pre vodi u pakao neprobojnog lavirinta sistema zdravstvenog osiguranja. Dah Kafke nadvija se nad scenu. U meduvremenu se Bernhard Landau smestio u staklenu kabinu. Katriona Gugenbil i Betina Stuki obracaju mu se kao ispovedniku i pred njim otvaraju dusu; Jozef Ostendorf, cije ogromno telo pomalo zastrasuje i iskusava rasklimatano klecalo, filozofira о nacinima izvodenja samoubistva; svojom tiradom о masti Uli Jegi izaziva smeh od кода se grce misici - takve izlive Landau, medutim, docekuje stoicki i uvek istom, biblijski zvucecom recenicom, koja ne obecava izbavljenje, Pojedini ukucani ove ocigledno zatvorene institucije, iz koje beg prekozida nije mogucan, ucestvuju u trazenju leka i najavljuju spas. Jirg Kinberger visokoparno propagira pothranjenog coveka. A Institut nudi drugo: sisteme staranja s premijama, procentima, paragrafima I kombinovanim ili fleksibilnim tarafama, a za pojedince i dodatne, specijalne terapije promenjiivog sadrzaja s mnogim mogucnostima i nemogucnostima. Predavanje tece mimo izmorenih ljudi u bademantilima na lezaljkama, zatvorenih ociju i siroko otvorenih usta iz kojih se cuje, a capella, prvi stav Malerove G-dursimfonije. Tu rajsku radost uzivaju pod hipnozom: duse ili tela? Napred, na Goigotu Neorgansko ili organsko, pitanje je koje hipnotisana grupa u razgovoru s Landauom pretresa uz Hipnoticno otkrovenje Edgara Alana Poa: uz zvuke Pasije poJovanu iskusane duse zu re dalje, na Go-

GLAVNI PROGRAM