Bitef

velikim stvarima, о ničemu i svačemu baš kao u svakom razgovoru među prijateljima. Možda ćemo se čak usuditi da ga dirnemo u slabe tačke, iscedimo iz njega neka priznanja. Zavući se nekom pod kožu uvekje težak zadatak, ali časkanje je obično najbolji ledolomac. Za početak. SINOPSIS - 1Z DRUGAČUEG UGLA Želimo da ostvarimo predstavu koja nije puna pametnih komentara о Hamsunu ili njegovih neobjašnjenih nacističkih simpatija. Želimo pre svega da prikažemo pojedinca koji, nažalost, čini pogrešan korak koji mu uništava život, a preti da uništi i sve dobro što je ranije uradio. Radikalan je kontrast između biti voljen i biti poštovan, a onda odjednom omrznut od svih. Bez obzira na to da li ste čuveni ill nepoznati - to mora doneti iskustvo krajnje usamljenosti. Kad većina Ijudi čak želi vaše pogubljenje i odbija sve vaše pokušaje da se odbranite ili objasnite, tada, možda, ne osećate samo očajanje već idete i dalje i u druga mentalna stanja koja su nerazumljiva onima koji sami tamo nisu bi 11... Mi smatramo da ukus takvog razaranja svako latentno nosi u sebi čak i kada proistekne iz nekog nevažnog događaja u školskom dvorištu ili iz porodičnog sukoba ili grešaka s nepredvidivim posledicama u društvenim ili profesionalnim krugovima. Od dobitnika Nobelove nagrade i ponosa male države do pretnje pogubljenjem zbog izdaje zemlje - takav zaplet zaslužuje poređenje sa grčkim tragedijama. Herostrat bi morao da odstuipi i za manje. Sizif bi konačno predahnuo u send. Pozadina je svakako onoliko filozofska koliko je neko spreman da je takvom prikaže... I tako... kako mi kao tvorci ove predstave izlazimo na kraj sa ravnotežom makro i mikro, dalekog i bliskog, opšteg i ličnog, da bismo ostali pri zemlji, neobavezni i da bismo pozvali publiku da sa nekim sedne za kuhinjski sto. Sve lutke su istovetne sa Hamsunom, asocijativne okolnosti ne mogu da budu režirane više nego što su, a veliki deo teksta su citati iz njegove književne baštine. Ali ne moramo da zalazimo u dokumentarnost. Nisu potrebna ni bilo kakva tumačenja ili izjave. Prosto želimo da stvorimo prijatne razgovore i zanimljive trenutke, kad se može komunicirati u tišini i podsvesno u svetlu očigledne pozadine. Lutke mogu da pričaju, misle, oklevaju, sumnjaju u sebe, uzimaju duže predahe da bi ponovo razmislile, pa čak nude i mnogo humora, crnog ili veselog. Mogu da slušaju muziku sa nama I sećaju se preminulih članova porodice ili detinjstva kao što se i mi prisećamo vlastitih dalekih glasova iz prošlosti. Ukratko, zaista želimo da prikažemo jednog pojedinca van terena krivice ili nevinosti. Nadajmo se da taj pojedinac može biti doživljen kao nečiji brat, prijatelj, ili čak, možda, kao mi sami. I ne samo Knut Hamsun. Da bismo to postigli, moramo da istražujemo poeziju svega toga, uz muziku, svetlo, scenografiju, lutke i sve ostalo što se übraja u pozorište da bismo stvorili toplu i prijatnu sobu za gledaoce. Kontrast postoji bez obzira na to koliko topline uspemo da stvorimo - napolju je neizbežan hladan i ciničan svet. Hamsunu je umetnički i ljudski odsečena glava u tom svetu. Strah od iste sudbine mogao bi stid i sve nas tamo napolju...

Ulrike Quade, Jo Stromgren

ULRIKE QUADE PRODUCTIONS (NL) i JO STROMGREN KOMPANI (N) svrstavaju se među čudne ptice u evropskom pozorištu zbog svojih specifičnih ličnih stilova i čudnih mešavina pozorišnih elemena-

99

PISAC