Bitef

107

ISPOVESTI MARE: (...) Odlazim u krevet brbljiva i znatiželjna što će se sljedeće dogoditi. Oči su mi širom otvorene i čini se da nikad neću zaspati. Mama 111 tata pričaju price koje volim i to me oduševljava. Pomalo, moje disanje postaje sve dublje i mirnije i vise ne progovaram. Priču i dalje siušam, ali ne vise onako uzbuđeno. Moj pogled se mijenja i kao da ulazim u neki drugi svijet. Njihov glas je sve dalji. Potpuno mima, tonem sve dublje... BOKI: Moje mi sjećanje ne daje nikakav odgovor kada pokušavam prizvati uspavljivanje u djetinjstvu. Znam da sam spavao duboko i čvrsto, i rano se budio. Ali, vrijeme prije sna... Stoga zovem majku i molim je da odškrine svoje uspomene. Mama; Pjevalasam ti pjesmicu..."Spavaj,spavaj, Bojane, na kriiu tvoje majčice,tebeće majka Ijubiti, a anđeli ćete čuvati"... Bio si uvijek umoran i brzo bi zaspao... Čitav dan si bio u pokretu i navečer si rano išao spavati, već poslije crtića, око osam-pola devet... Onda bih te držala pored prozora i govorila ti kako te volim do neba, do Sunca, a ti bi onda meni postavljao pitanja, "I do zvijezda? i do Mjeseca?", ija bih ti odgovarala... Pričali smo puno... JELENA: Mama mi kaže da sam puno plakala prvih godinu i pol, i da nodma nije uopće spavala, nego šetkala sa mnom na rukama. Utješno je to ća kaže daje s mojom sestrom bilo još gore. A kako je ona poetska duša, onda mi je svašta čitala i recitirala. Ja godinu-dvije-tri, i slušam, " Četiri ure je mati hodila, pedeset miljari koraki je udnila na tašte... I donila glas daje koza krepala"... sad kad se sjetim, moja je marna tako tiho piakala... Doktori rekli da nema posebnog razloga za moje plakanje, baka govorila daje ona sigurno kriva, a tata bi uvijek nekako zaspao tako da, kad bi i seka zaspala, ostale bi samo nas dvije, ja plačuća i ona nadobudna, da ne kažem požrtvovna, jerto se podrazumijeva, ne... DAMiR; Pokušavam se prisjetiti bilo čega vezanog za uspavljivanje, ali ne ide. Ničega se ne sjećam. Sjećam se kinderbeta, sjećam se igranja svemirskog broda u krevetu (pokrijem se plahtom i eto mene u svemirskom brodu), ali se ne sjećam uspavljivanja... Vise ne uspavljujem moju kćer... Sad cita prije spavanja. Kad je bila mala ona pak nije išla spavati bez priča, zagonetki, glupiranja, svojih medeka... Ja bih se legao kraj nje, zašuškao je i onda bih pričao... Ponekad bih čitao пеке price, bajke, ali uglavnom sam izmišljao razne price koje su nekada bile sasvim suvisle i sa poantom. Često bi ona određivala kuda da krene priča ili neke preokrete i si. (interaktivno pričanje)... REFLEKSUA Ako pristanemo (makar i iz ironične naklonosti prema Fukujaminoj (Fukoyama) tezi, danas sasvim očigledno naivnoj i nedostatnoj) na ideju daje istorija već doživela kraj, i usputzaobidemo i“postklopku, onda je ono što danas živimo ne-istorijsko vreme. Na neki način, to i nije daleko od istine. Istorija nije ništa drugo do skup dominantnih percepcija prošlosti; dakle, zbir subjektivnih pogleda na ono što se dogodilo, i to onih subjektivnih pogleda koji su preovladali, najčešće silom, sve druge

Specijalni prostor 20. i 21. September 2009. ul7h i 23h Trajanje: IH4O' Susret sa stvaraocima 21.09. posle predstave u 17h

Odmorodpovijestije prvi deo trilogije Proces_Grad inspirisane romanom Franza Kafke Procès i njegovim filozofskim i političkim implikacijama. Odmor od povijestije meta(fizicki) komentar Kafkinog delà: putovanje po rubu kolektivne i individualne sviesti, kroz predele snova i smrti kao jedinih sigurnih utočišta od istorije.

Predstava Odmor od povijesti je premijerno izvedena aprila 2008. u Zagrebu, u knjižnici "Bogdan Ogrizović". Od tada je izvedena preko2o puta u Zagrebu (na 3 različite lokacije), u okviru Hrvatskog kazališnog showcase-a i Međunarodne konferencije PSI#IS, i Sarajevo, gde je na 48. MESS-u 2008. osvojila nagradu Avazov zmaj kao deo celokupne trilogije Proces_Grad.

ODMOR OD POVUESTI