Bitef

109

vedrog povinovanja tom zahtevu ukoliko se on pokaže istinski neizbežnim. Ravnodušnost do istorije čini je nerelevantnom na način koji spašava relevantnost ličnog iskustva. U toj optici, lično se prenosi kroz vreme i prostor i ostavlja trag nezabeleženim putevima; kao pogled koji neminovno menja ono što je posmatrano; kao misao koja, izrečena ili ne, menja ono što je mišljeno; kao osećaj koji proizvodi ton po kojem će se štimovati ili mu kontrapunktirati nadolazed osećaji drugih; kao celokupno prisustvo u određenom prostor-vremenskom trenutku, jedinstveno i neponovljivo i, kao takvo, sasvim irelevantno kao materijal za hranjenje entropijskog proždirača istorijske relevantnosti. U kakvom obliku može da se materijalizuje to iskustvo? Dok ležim u tami, na prelazu između dva dana, puštam da se tišina ispuni slikama, glasovima, zvucima, osećanjima prethodnih sati, dana, paralelnog prostor-vremena misli, želja, prizivanja, strahova i nada... Asocijacije uleću među njih, pletu mrežu; о tu se mrežu odbijaju trenutne senzacije, da bi se nanovo uhvatile u mrežu i о nju odbile... Moja je glava hitajući noćni voz. U jednom osvetljenom vagonu dva čovjeka igraju pingpong, aii s mnoštvom loptica. Dok voz-glava seče mekoću tame, Ijudi-asocijacije šibaju loptice-misli koje lete tamo-amo, amo-tamo... Ili ne? Možete li zamisliti kretanje ping-pong loptica u jurećem vozu? Ako pristanemo (makar i iz ironične naklonosti prema Fukujaminoj tezi, danas sasvim očigledno naivnoj i nedostatnoj) na ideju daje istorija već doživela kraj, i usputzaobiđemo i"post"klopku, mogli bi sasvim jednostavno da zamislimoto kretanje. l/ili da ga doživimo.

Katarina Pejović

KATARINA PEJOVIĆ je dramaturškinja i intermedijalna umetnica. Njene radove, kao i one па kojima je sarađivala, predstavili su i/ili producirali Slovensko narodno gledallšče, Galerija Kapelica, Plesni teatar Ljubljana, Institut Egon March, DUM - Društvo umetnika, Društvo Museum (Slovenija), Kunstkanaal, Theater Instituât Nederlands, Felix Mentis, De Balle (Holandija), Teatro Cinema Lux I Fabbrica Europe (Italija), Atelje2l2 i Centarza kulturnu dekontaminaeiju- CZKD (Srbija) i Bacači Sjenki (Hrvatska), a bill su predstavljeni i na mnogim međunarodnim festivalima, između ostalih, LIFT-London, Wiener Festwochen, Ars Electronica, Steirischer Herbst, New Moves, Eurokaz, Urbanfestival, FIAT, Parma Theatre Festival, Sommerfestijn, Stagione di Caccia, BITEF, MESS i PUF. Tokom karijere, sarađivala je sa mnogobrojnim rediteljima, koreografima, umetnicima, producentima, istraživačima i programatorima iz celog sveta. Zajedno sa Borisom Bakalom, 2001. osnovala je i vodi organizaeiju Bacači Sjenki/ Shadow Casters. Za svoj rad, Bacad Sjenki su osvojili razna priznanja i nagrade, između ostalih, Specljalnunagradužlrija Bitefa 2007. i glavnu nagradu ОЬ/aknafestivalu PUF 2009. za predstavu Ex-pozidja, kao i Avazovogzmaja na MESS-u 2008. za celokupnu trilogiju Proces_Grad. 2ivi i radi u Zagrebu. BORIS BAKAL je rođen 1959. u Zagrebu. Kazališni redatelj, pisac, glumac, scenograf, intermedijalni umjetnik i makrobiotički kuhar, Diplomirao na Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu 1981. godine. Njegove predstave, likovna i intermedijalna djela predstavljeni su u Hrvatskoj, Njemačkoj, Republici Češkoj, Austriji, Francuskoj, Senegalu, Makedoniji, Sloveniji, Italiji, Mađarskoj, Srbiji i Crnoj Gori, Luksemburgu, Belgiji i Sjedinjenim Državama. On je su-osnivač više umjetničkih i aktivističkih grupa, platformi i udruga, poput, Bacača Sjenki, Orchestra Stolpnik, Zagreb Kulturni Kapital 3000 i Teatar Očiglednih Pojava. Živi i radi u Zagrebu,

BORIS BAKAL I KATARINA PEJOVIĆ

ODMOROD POVÜESTI