Bitef

AUŠVIC, MRAČNA IKONA MODERNOG DOBA Pozornicu ispunjava ogromna maketa Aušvica. Pretrpane barake, železničke šine, kapija s parolom "Arbeit Macht Frei". Hotel Modern pokušava da zamisli nezamislivo: najveće masovno übistvo u istoriji, učinjeno u gradu sagrađenom za tu svrhu. Šezdeset godina pošto je ispražnjen, Aušvic je postao mračna ikona modernog doba, mitska katastrofa, gotovo bajka. Šta se tamo događalo, teško ponekad mogu da poveruju čak i oni koji su ga iskusili. U Logoru Hotel Modern pokušava da oživi istorijsku stvarnost. Maketa logora oživljava na pozornici: hiljade ručno izrađenih lutaka visokih 7,5 cm predstavljaju zatvorenike i njihove dželate. Glumci se kreću kroz dekor kao džinovski ratni izveštači i snimaju užasna zbivanja minijaturnim kamerama. Gledaoci postaju svedoci. HOTEL MODERN О SVOM ISTRAŽIVANJU Pikaso je jednom rekao:"Ja ne tragama, ja nalazim". Verovatno su ga pitali kako traga za novim formama. Tako vam je to. Kopate naokolo i bavite se temama koje vas kopkaju, postavite cilj i tako dolazite do otkrića. Mi smo kolektiv sastavljen od nas troje i svi troje smo Ijubopitljivi. Put od odluke da se komad postavi na scenu i do njegovog konačnog izvođenja posut je trenucima u kojima pronalazimo kako da nešto uradimo ili da to uradimo što bolje. Kad u molbi za odobravanje sredstava kažemo da nam je potrebna faza istraživanja, ono što zapravo hoćemo da kažemo jeste da nam je potrebna sloboda da malo čeprkamo, U našem slučaju to znači poigravanje s predmetima i kamerama i pronalaženje onoga što nas oduševljava. Imati dobru ideju je najteže; to je neopipljivo. Inspiraciju nalazimo na materijalnim i nematerijalnim otpadma. Skupljamo rokoko statue, kutije od deterdženata, minijaturni nameštaj, nazive automobila koji se završavaju na A (ford fiesta itd.), fotografije ptica i aviona nad glavom, lične i kolektivne traume i tragikomične likove. Da bismo stigli do koncepta za predstavu, kombinujemo ideje, odbacujemo ih, tešemo ih, pribegavamo intuiciji, slučajnosti, panici i usredsređenom promišljanju. U svom radu, pored ostalog, koristimo makete u razmeri.To sredstvo nam omogućava da u pozorištu skiciramo mesta gdežive milioni Ijudi, kao što su пека metropola ili koncentracioni logon Ta svojevrs na forma usmerava izbor terne i pripovedački stil. Kamere nam omogućavaju da radimo na perspektivi na filmski način, da od širokog snimka čitavog grada pravimo rezna snimakkad se gleda očimajednog od likova. Relativno lako postižemo specijalne efekte kao što su velike eksplozijejersve možemo da radimo u minijaturi. Pravimo veoma skupe snimke sa krana ručnom kamerom i snažne eksplozije sa raspršivačem u gnojivu. Izmišljamo tu vrstu efekata prosto tako što se igramo. Ne radimo sa unapred napisanim scenarijima, Najčešće počinjemo tako što pravimo osnovnu maketu. Kad je to gotovo, počinjemo da radimo sa kamerama i odlučujemo о tome koji će prizori biti uključeni u predstavu. Zatim podrobno razradujemo makete, lutke i rekvizite. Sa sadržajem u glavama, kamerama u rukama i oâma na monitoru razvijamo

115

LOGOR