Bitef

Jugoslovensko dramsko pozorište 24. i 25. September 2009. u 20h Trajanje: 2h Susret sa stvaraocima posle predstave 24.09.

NAŠIROKO PROKLAMOVANATAJNA Od prve do poslednje rečenice treba preći 751 stranicu - od "Bogatstvo u društvima kojima gospodari kapitalizam deluje nam kao ogromna akumulacija roba" do "Ono što nas zapravo zanima je naširoko proklamovana tajna koju su otkrili politički ekonomisti Starog sveta: kapitalistički načini proizvodnje i akumulacije(...) dovode do poništavanja privatne svojine stečene ličnim radom, a to znad lišavanje radnika njihove imovine."Ali, šta se može pročitati između te dve rečenice? I ko je to pročitao? Koliko često, pod kakvim okolnostima i zašto? U prvoj fazi projekta Helgard Haug i Daniel Vecel pokušali su da pristupe terni putem razgovora sa raznim ljudima u Diseldorfu, Frankfurtu, Cirihu i Berlinu, a svrha tih razgovora uopšte nije bila da se tekst prebaci u dramu. Njeno poprište trebalo bi nad između prednjih i zadnjih korica same knjige. Haug/Vecel su želeli samo da pronađu koju je ulogu imala i još ima ta knjiga u ljudskim životima. Prvi rezulat bio je da su, s jedne strane, bill oni koji tekst znaju gotovo napamet, i koji su mu posvetili izvesno vreme svojih života i često se još njime bave. S druge strane, postoji ogroman spektar: od površnog znanja do predrasuda, pa sve do jasno saopštenog neznanja I nezainteresovanosti. U tim razgovorima u načelu su sretali ljude spremne da izađu na teren - pozornicu - koji uopšte ne poznaju i da udu u tekst koji je trebalo razraditi tek tokom proba pošto su upravo ti sagovornici bili njegovo osnovno ishodište. Taj procès je predstavljao drugu fazu, kada su se Haug/Vecel koristili pozorištem kao mestom gde se svakojake razlidtosti mogu saieti u jedan kontekst, uz ogroman frikcioni gubitakrazlidtih komponenti, ali sa kvalitetom pozorišta koje podstiče kratakspoj između teksta i života da bi se prozvela energija dja bi varnica osvetlila nešto novo, nepoznato i neočekivano. Potrebno je imati na umu da je za protagoniste - a tu se svrstava i knjiga - pozornica ne samo nepoznanica, već da su oni najčešće bili suviše učtivi da uzvrate. A sada, pošto su se pretvorili u pisce teksta, od njih se zahtevalo upravo to: morali su da preuzmu odgovornost za tekst, njegovu otvorenost, često podložnu napadima pozorišta, koju ono uvek ismeva i napušta.Ta otvorenost najčešće ne privlači pažnju, ali u ovom slučaju bas to je razlog zakomad. Prema tome, treća faza projekta počinje od premijere, posle koje se protagonisti uvek iznova okupljaju na pozornici i kad komad osavremenjuju vreme i njihovi životi. AUTORI Helgard Haug i Daniel Vecel, oboje sa Giessen institute za primenjene pozorišne studije, udružili su se 1995. godine. Od tada privlače znatnu pažnju u potpuno drugadjim konstelacijama i kao intervencionisti u javnim prostorima, ali i u predstavama na pozornici i radio drami, Njihovi izvođad su mahom ono što oni nazivaju "stručnjacima za svakodnevni život", kao "gotovi" glumci koji otelovljuju vlastite biografije u pozorišnoj celovitosti. Na scenu se ne postavljaju nikakve slike ili umetnička delà, nego sama stvarnost, Takav pristup dni nam se jednostavnim i doslednim. Svoju marku, Rimini Protokoll, osnovali su 2002. godine sa Štefanom Kegijem (Stefan Kaegi) i Berndom

Predstava Das Kapltal je 2007. godine dobila glavnu nagradu i nagradu publike festivala u Milhajmu za najbolji dramski tekst; za verziju radio drame reditelji su u junu 2008. dobili renomiranu Nagradu za radio dramu о oslepelima u ratu (Horspelpreis der Kriegsblinden). Zajedno sa Štefanom Kegijem dobili su Evropsku pozorišnu nagradu nove pozorišne realnosti (European Theatre Prize For NewThatrical Realities) и Solunu 2008. za predstavu Mnemopark.

129

KAPITAL