Bitef

krije se anatomija sasvim konkretne izopačenosti jednog društvenog uređenja koji je omogudo da sve, pa i životne aktivnosti ljudi, i njihovo telo i njihov duh, postanu objekat razmene. Porazmisii li se da je Marks upravo želeo da objasni apsurd ovog oblika ljudskih odnosa, postaje jasno da neobičan humor večeri Rimini Protokola, sa smislom za apsurdno, najtačnije odgovara impulsu njegove teorije kapitala. Predstava, dramaturški gledano, sve vise odlazi u pravcu potpunog ludila, novčanih prevara u kojima je teško razdvojiti igru od vica, lukavstva, naivnosti i kriminala. S jedne strane, tu se princip igre na sreću, koji je u osnovi društva razmene, pojavljuje u svom ekstremu. Nekadašnji kockar-zavisnik priča о svom životu, о kockanju, о dugovima, propasti, svom radu u grupi zavisnika о igrama na sreću. Onošto marksistička teorija opisuje, vladavinu novca, oslikava se, kao u analizama XIX veka Valtera Benjamina (Walter Benjamin), u igrama na srecu.(...) Citati iz Kapitala, u toku večeri, izgovaraju se u visokom tonu. Ali, gledaocu se, ni na jednom mestu, putem identifikacije u smislu radikalne društvene kritike niti, obratno, kroz jasno distanciranje od marksističke teorije, ne oduzima aktivnost razmišljanja. Na nekim mestima, veče mnogo vise, i to ne slučajno, podseća na Brehta, na potpuno nejasan, a ipak namesîen svet svetala iz Uspona ipada grada Mahagonija, na šta, izgleda, direktno i aludiraju sendviè-table sa porukama koje se, pri kraju, „prošetaju" unaokolo. Tu se zatvara krug, što se Brehta tiče, koji je (u fazi poučnih komada) najdalje otišao u pokušaju da približi sfere teatra i teorije, a koji je i sam u nekim komadima (Sveta Johana) pokušao da teatralizuje teoriju kapitala, novae, kredit, robnu razmenu, radikalni svet robe, i na čijem tragu se, između readymada i dokumentarizma, može promišljati rad Rimini Protokola.

Hans-Thies Lehmann

140

LEMAN О KAPITALU