Bitef

Dakle, kod Rimini Protokola nema filozofsko-književne tirade, već se kao naslov pojavljuje: Kapital prvitom, korpulentna knjižurina„o kritici političke ekonomije".(...) * Kritika političke ekonomije, teorijska knjiga, novi je protagoniste, istovremeno i objekat i subjekat igre. Ranije pomenuti poker automati ukazuju na prezentnost kockarske svesti u čoveku koji je, u realnosti, žrtvajedne mehanički isprogratnirane mašinerije. Те večeri, ovaj samonesporazum postaje prigodna centralna metafora egzistencije agenata kapitalističke ekonomije. Njihove price kreću se na liniji koja počinje u još uvek logički orijentisanoj teorijskoj sferi, ali koja sve više ulazi i prelazi u čudnovato grotesknu izopačenost svakodnevice društva novca, u ludilo kockanja, u igru slučajnosti kreditnih i kockarskih pravila, u ludilo prevare u kojem čitave imperije i ogromna bogatstva mogu biti zasnovani na sjaju, prevari i iluziji, u kojem individualna igra slučajnosti nije ništa drugo nego, zapravo, šlag na kraju ogromnih strujanja i tokova (novca). Tako je dubinska struktura zabavne večeri teorijski utemeljena, čak iako to nije bila početna namera. Ono što, naime, naučna marksistička doktrina pokušava da zaboravi, upravo je činjenica da Marks uopšte nije hteo da dokazuje racionalnu logiku ekonomskih kapitalističkih odnosa. Njega je mnogo više, kako je stalno apostrofirao, zanimalo da analizira logiku kapitalističke robne razmene kao doslovno lud i ujedno jeziv svet.(...) Tokom cele večeri permanentno se smenjuju slike i scene koje preispituju nemoguće razloge i ponore robne razmene. Na samom početku, postoji lep trenutak kada vidom obdareni Kučinski i slepi Špremberg u rukama drže po primerak Kapitala - Kučinski u specijalnoj verziji za slepe, Špremberg narodno izdanje u normalnoj verziji. Ona za njega nema nikakvu„upotrebnu vrednost", objašnjava naučnik, kao ni za mene ova specijalna verzija za slepe. Dakle, menjaju se. Izgleda kao da to iiustruje robnu razmenu, ali zapravo je demontira. Jer, ono što se ovde dešava nije nikakva robna razmena regulisana vrednošću robe; prikazan je, pre svega, društveni čin, u kojem dvojica razmenjuju knjige (proizvode rada), ali koji iste pritom ne tretiraju kao robu. Obojica posreduju iz opšte Ijudske potrebe, ponašaju se jedan prema drugom „društveno neposredno". Ali, istovremeno, citira se komentar iz Kapitala о analizi oblika robe, u kojem Marks objašnjava da su u kapitalističkom društvu „ekonomske karakterne maske Ijudi samo personifikacija ekonomskih odnosa, gde oni kao nosioci istih prilazejedni drugima"i u kojem piše:„Nijedna roba nema upotrebnu vrednost za svoje vlasnike, ona ima upotrebnu vrednost za ne-vlasnike" Ova scena denuncira oblik odnosa robne razmene i istovremeno na uvid pruža sliku jedne„drugačije" razmene među Ijudima, Marksistička doktrina ne predstavlja neutralnu teoriju ekonomije, niti želi da bude samo bolji opis kapitalističkog društva. U sam osnovove marksističketeorije utkanje, mnogo više, uvid u sistematsko „potiskivanje". Neprestano i sistematično zaboravlja se da je pod kapitalističkim uslovima svaki pojedinačni rad Ijudi oduvek i zauvek društveno posredovan, i da je večito zavisan od rada drugih. (...) Svi se mi „pravimo" da radimo, a u svojim poslovima smo, dakle, u svojoj suštinski društvenoj aktivnosti života, isključivo suvišni, zakasneli i posredovani, a ne kako bi realnosti ljudskog rada priličilo,„drušveno neposredni", U ovoj suvoparnoj ekonomskoj analizi te„kritike političke ekonomije"

139