Bitef

LOLA ARIAS Lola Arias (Buenos Ajres, 1976) jeste spisateljica (poezija, pozorišni komadi i romani) i rediteljka. Mnoga njena ostvarenja se na granicama između biogafije i fikcije i kombinuju izmisljene i stvarne činjenice na jeziku čija namera nije da bude dokumentaran, već pesnički. U svojim predstavama radi sa glumcima, baletskim igračima, decom, bebama i životinjama. Svoju prvu knjigu poezije Las impudicasen elparaiso objavila je 2000. Godinu dana kasnije debitovala je sa predstavom La escualida familla, koju je i režirala, a koja je ponovo izvedena 2005. godine u Marseju, Francuska. Napisala je i režirala i komade Estudios dobre la memoria amoroso i Posas para dormir, a režirala je Temporariamenteagotado (Hubert Colas) I Una fiebre dettes dias (Daniel Mursa). U saradnji sa drugim autorima godine 2005. napisala je Manifesto de ninosza grupu El Periferico deObjetos. Iste godine glumila je u filmu Laprisionera Alejoa Moguillanskog. Godine 2006. ucestvovala je u projektu BAIT (Buenos Ajres, u prevodu) u Njujorku kada su delà četvoro argentinskih dramskih autora prevedena na engleski i prikazana u režiji američkih reditelja. Kasnije je pozvana da učetvuje u svetskom dramaturškom Stucke festivalu u Nemačkoj i dobila stipendiju da se pridruži Mobile Academy, skupu umetnika u Varšavi. Novembra 2006. debitovala je u Buenos Ajresu u El amor es un francotirador sa Kompanjom Postnuclear. Arias je studirala književnost na Univerzitetu u Buenos Ajresu, pozorište i dramaturgiju na EAD u Buenos Ajresu. Posle toga je koristila stipendiju za dramske autore u Londonu, pod pokroviteljstvom Royal Court Theatre. Ucestvovala je na tečaju za dramske pisce i reditelje u Casa de America u Madridu. ŠTEFAN KEGI (STEFAN KAEGI) Stefan Kegi (Svajcarska, 1972) stvara svoja delà na osnovu stvarnih biogafija onih kojima su nepoznati pozorišni prostori, U Evropi je radio sa mravima, hrčcima i dve stotine ljudi koji su glumili političare. Sa Helgard Haug (Helgard Haug) i Danielom Vecelom (Daniel Wetzel) clan je kolektiva pozorišnih reditelja Rimini Protokoll koji se proslavio svojim pozorišnim poduhvatima i intervencijama u javnom prostoru, kao i izvođenjima "gotovih" glumaca u pozorišnom prostoru, kada glume obični ljudi. Nedavno je Rimini Protokoll stvorio bazično transatlantsko pozorište Call Cutta u Berlinu i Kalkuti i"Mnemopark"(Kegi), svet uzoraka vozova u Bazileji. Projekt Deadline, koji izvode grobljanski radnici, pozvan je na nemački Theatertreffen festival. Kegi je studirao vizuelne umetnosti u Cirihu i izvođačke umetnosti na Giessen Univerzitetu u Nemačkoj. Nemačke i švajcarske radio stanice emitovale su njegove sapunske opere Kugler der Fall, Jodie Foster, Play Dagobert i Gluhkaferkomplot". Osim u Nemačkoj i Argentini, reditelj je radio i u Austriji i Poljskoj. U Brazilu je ostvario dva projekta - Torero Portera, dokumentarno pozorište u kojem trojica nezaposlenih vratara govore о svojim životima i Matraca Catraca, REM voinju autobusa koji skreće sa svoje maršrute. Protagonisti su bili stanovnici Salvadora (Baija), a dekor su bileznamenitosti grada, dokse dramaturgija kretala naprednazad, u skladu s matrakom (zvečkom). U projektu Cargo Sofia (koji je stigao i na 40 Bitef 06) on putuje u bugarskom kamionu s pokretnom pozorišnom publikom koja kroz stakleni prozor viri na evropske gradove.

LOLA ARIAS

ŠTEFAN KEGI / STEFAN KAEGI

77

AIRPORT KIDS