Bitef

Jugoslovensko dramsko pozorište, Teatar"Bojan Stupica" 20. septembar 2009. u 20h Trajanje / Duraition: 1 h 20' Susret sa stvaraocima posle predstave

ROBERT MUZIL Robert Musil (1889 - 1942) rodio se u Celovcu (Klagenfurt) u porodici inženjera i direktora fabrike. Muzil je jedan od najznačajnijih austrijskih pisaca, poznat romanopisac i pripovedač, esejista, dramski pisac. Najpre je bio oficir, a po očevoj želji upisao je studij masinogradnje. Doktorirao je s disertacijom Prilog vrednovanju Mahovog učenja. Kolebajud se između poziva univerzitetskog nastavnika i slobodnog književnika, opredeiio se za književnost. Prvi objavljeni radovi su psihološke novele i romani Pometnje pltomca Terlesa (1906) i Sjedinjavanja (1911). Romanom Čovek bez svojstava dao je delo koje se od tada nalazi u središtu diskusije о novom obliku romana koji bi odgovarao našem dobu. Roman je 1938. bio zabranjen u Nemačkoj i Austriji. Muzil je te godine emigrirao u Švajcarsku, gde je proživeo svoje poslednje godine u teškim materijalnim uslovima. Drama Sanjari, objavljena!92l, donela mu je Klajstovu nagradu.

SKANDAL POVODOM POSTAVKE SANJARA Pri pisanju Sanjara, kao i u svom celokupnom stvaralaštvu, Muzil se rukovodio principom „maksimainog opterećenja značenjem". Tako je u dramsku formu transponovao čitav jedan univerzum eksplicitnih i implicitnih ideja, sa kojima pozorišni ljudi nisu bili radi da se nose. lako je drama prvi put objavijena 1921. godine, a 1923. i 1924. dobila dve značajne pozorišne nagrade i, iako su brojna pozorišta razmišljala о postavljanju, na kraju niko nije bio spreman da nameru pretvori u stvarnost - navodno zbog nemogućnosti pronalaženja prave glumačke postave. Da se za dramu već 1923. goruće zainteresovao baš Jo Lerman, i uspeo da je postavi 1929. godine, leži višestruka ironija. Jo Lerman je bio, naime, istovremeno varalica i veliki pozorišni entuzijasta. Posleratnim istraživanjima utvrđeno je da Jo Lerman i nije bilo njegovo pravo ime, već je nastalo iz nužde prikrivanja tragova posle jedne od mnogobrojnih prevara. Neobično kod ovog čoveka biloješto se bavio malverzacijama novcem (npr. špekulacije na berzi) - da bi ostvario san о osnivanju „autorskog pozorišta"! Mišljenje da je pozorište isuviše usmereno na glumce, a da se autor smatra kao najmanje važnom karikom u lancu, Jo Lerman je delio sa Muzilom. Lerman je zaista u vise navrata osnivao pozorišta i bio urednik nekoliko novina. (...)Možda je Jo Lerman u Muzilovom komadu našao alibi za svoj način života. Muzil je, sa svoje strane, bio pogođen time što se jedno berlinsko pozorište skromne reputacije I jedan režiser sumnjive reputacije odlučuju da postave njegov komad. Sanjari su, po svoj prilici, skraćeni na polovinu izvorne dužine, a Muzilovi protest! u vidu nekoliko novinskih članaka u kojima napada Lermana što je njegov„komad о duši" pretvorio u„faširano meso", kao i pokušaji da spreči premijeru - nisu urodili plodom. Muzil je ipak prisustvovao premijeri, na kojoj je deo publike zviždao a deo tapšao, a potom je svojim kritičarima, koji su se obrušili na njegov komad i delimično na režiju, odgovorio u protestnom tekstuL(...) Nameće nam se jedna bizarna vremenska koincidencija između trenutka praizvedbe Sanjara u Berlinu i njegovog sadašnjeg postavljanja u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Ovo pozorište je

(1) Rečjeotekstu pod nazivom„Der Schwarmerskandal", objavljenom u novinama 20. aprila 1929.

87

SANJARI