Danas

najnovijeg studentskog protesta

pppnesije Ili nemativne

Diskretna i manje-više izostala podrška profesora u najnovijim studentskim „gibanjima“, prema rečima Bore Kuzmanovića, može da se objasni njihovim strahom od optuŽbi za „unošenje politike na Univerzitet” (zbog političkog karaktera istaknutih studentskih zahteva za slobodu medija i prestanak represije), ali ı zbog postojanja realnih pretnji od gubitka posla.

Sta će biti sledeća akcija i kakva će is-

kustva iz polovično realizovanog plana buđenja Univerziteta izvući u Otporu, ostaje da se vidi. Priliku za „popravni“ imaju već pre nego što se ovaj tekst poJavi pred čitaocima. Određen pa prolongiran rok opozicionim liderima dat na mitingu 27. maja, da ispostave odgovore na njihove zahteve, staviće Otpor u novi izazov da čitavu stvar za opšteg nivoa spuste na prepoznatljiv teren. Poklič „Ko izda, D....“, u tom slučaju za neke više ne bi bio samo duhovita dosetka.

Vrhunac protesta: ___ _ Zborna platou _ kod Filozofskog fakulteta

- Otpor je upravo najefikasniji kada pokušava da koriguje opozicioni kurs i kada bih mogao da biram u njihovo ime ja bih se ponašao upravo tako, s tim što bih do sada uopštenu kritiku koja je bila upućivana svima, konkretizovao u imenu i prezimenu svakog ko sputava demokratsku borbu protiv režima Slobodana Miloševića - zaključuje Ceda Jovanović.

Jovica Krtinić

Vuk 7. Cvijić |

TANJA VALIČ

subota - nedelja, 3 - 4. jun 2000.

po peti put među Crnogorcima?

su poremećeni da vjerovatno ni Jedna ni druga strana ne gore od želje za direktnim kontaktom. No, i ranije Je Milošević pohodio Crnu Goru a da se nije ni vidio sa njenim rukovodstvom. Dogodilo se to avgusta 1988. godine, neposredno pred održavanje mitinga solidarnosti sa kosovskim Srbima i Crnogorcima u Titogradu. Milošević je boravio na Vilusima kod Nikšića, a da Za to nije čak ni znalo crnogorsko rukovodstvo! Ni Služba državne bezbjednosti nije o toj MiloševićeVoj tajnoj posjeti izvjestila CrnOgOrski državni i partijski vrh. Milošević je potom posjetio Crnu Goru krajem aprila 1991. godine kada su na Cetinju predsjednici bivših jugoslovenskih republika tražili mirno rješenje „jugo-krize“. Iste godine, polovinom septembra, MilošeVić Je u Igalu, sa lordom Karingtonom, Franjom Tuđmanom i Veljkom Kadijevićem potpisao sporazum 0 uspostavljanju primirja. Kakva jeto garancija bila, najbolje svje-

doči podatak da su narednog mjeseca JNA i crnogorski rezervisti krenuli u „oslobađanje“ Dubrovnika. Milošević se obreo u Podgorici i februara 1992. godine uoči referenduma o stvaranju kontroverzne federacije Crne Gore i Srbije. Konačno, sredinom maja 1996. godine, kao predsjednik Srbije, pratio je završnicu manevara VJ u Crnoj Gori. Vježba je nosila opominjuću šifru: „Slamanje crnogorskog ustanka i njegove podrške iz inostranstva“.

Pneilizhorna nodnška SNP

Kad se saberu svi Miloševićevi pohodi u Crnu Goru i događanja koja su ih pratila, ispada da je on bio burevjesnik kad god bi dolazio u domovinu svojih predaka. Ukoliko bi se sada odlučio na takav put, Milošević bi sasvim sigurno značajno doprinio rejtingu Socijalističke narodne partije na predstojećim lokalnim izborima u Podgorici i Herceg Novom. Jedno nedavno istraživanje u Crnoj Gori pokazalo je da je on

najpopularniji u stranci Momira Bulatovića. Dakle, ni zbog toga crnogorska vlast ne želi da federalni predsjednik dođe u njenu i dio svoje države. ] konačno, tu je jedan možda najdelikatniji razlog.

Nije nikakva tajna da Milošević i njegovi sljedbenici nemaju povjerenja u crnogorsku vlasti policiju. Stoga bi organizacija obezbjeđenja njegove posjete Crnoj Gori bila dosta komplikovana i sve bi palo na pripadnike Vojske Jugoslavije i federalne policije, koji takođe ne uživaju simpatije većeg dijela crnogorskih građana.

Možda je Narodna stranka Crne Gofe, koja se godinama klela u Miloševića, najpreciznije objasnila zašto je predsjednik SRJ nepoželjna ličnost u Crnoj Gori. Narodnjaci poručuju: - Narodna stranka smatra da Milošević nije dobrodošao u Crnu Goru. Prvo zato što se svim sredstvima bori da uništi Crnu Goru na isti način kako je to uradio sa SrbiJom. Drugo, što niko, pa ni pred-

non rpala

sjednik SRJ, neće dobiti podršku Crne Gore za zlikovačko premlaćivanje svojih građana, prvenstveno studenata. Treće, što niko ko je optužen za ratne zločine ne može utjehu nalaziti u Crnoj Gori. Cetvrto, onaj koji je spreman da okrene cijevi naše vojske u građane Crne Gore, nema šta da traži u Crnoj Gori. I peto, najznačajnije, Narodna stranka smatra da čovjek koji preduzima sve da Crnu Goru istjera iz SRJ, što prije, za spas naše zajedničke domovine, treba da ode iz politike.

Mnogo je indicija koje navode na zaključak da Milošević ipak neće uskoro doći na izlet u Crnu Goru. U posljednje vrijeme njetko putuje i tamo gdje mu je dozvoljeno, a prečesto se ı ne pojavljuje u Javnosti. Izgleda da nije baš ravnodušan prema optužbama za ratne zločine i ucjeni na pet miliona dolara. A sve češće gubi ı svoje odane prijatelje i saradnike, dok na drugoj strani stalno raste broj „unutrašnjih i spoljnih“ neprijatelja. šuzinžanosi pnomiloševićevskih meilija

Da Milošević sada ne kani da pođe u Crnu Goru, kao signal može poslužiti i beogradska režimska Politika. Potpuno je ignorisala najavu o tome, iako je ta vijest bila zanimljiva i za najznačajnije svjetske agencije. Zanimljivo Je da ni dnevni list Dan, glasilo Socijalističke narodne partije Crne Gore, takođe nije objavio najavu Predraga Bulatovića o skorom dolasku Slobodana Miloševića u manju federalnu članicu. List je, međutim, par dana kasnije bombastično najavio jednu drugu Bulatovićevu izjavu: „SNP će narednih dana dočekati braću iz Socijalističke partije Srbije. Špijunima neću da kažem ko će je predvoditi, neka se boje!“

Sve u svemu, Miloševićevo putovanje u Crnu Goru Još je velika zagonetka. Ipak, sama njegova najava postigla je puni propagandni efekat. Možda je onu vijest s tim ciljem ı lansirao potpredsjednik SNP-a Predrag Bulatović?

Veseljko Koprivica