Džuboks magazin

AMBASADOR BLUZA

Sonny Boy Williamson

Tamo gde su rodeni prvj taktovi greha, gde su dani poput nemirnog žubora krvi bledeli na suncu večno uvredenog carstva tamo je rodena pesma. O rudniku smrti živi još i danas epopeja čuvenih „Sesnaest tona” Erlija Forta. Strasne molitve o bogovima nad smrtnim poljima Mahalije Džekson. O reci Misisipi, neuhvatIjivoj misiji tuge Pola Robsona. Na jednom od takvih nemirnih polja rođen je i SONI BOJ VXLJEMSON. Njegova priča počinje u Džeksonu, američka država Misisipi.

Bio je neverovatno zatvoren oovek i nikada nije pričao o sebi. Cak i pasos, koji je ostao posle njegove smrti, navodj na surrmju zbog nekih kontradikcija. Roden je 7. aprila 1909, a pravo ime mu je Vili Miler. Kad je 1948. umro brutalnom smrću do tada najveći majstor harmonike, Džon Li (Soni Boj) Viljemson, Miler uzima njegovo ime, koje će ga kasnije pretvoriti u legendamu ličnost muzike. Životni put Soni Boj Viljemsona II veoma je zanimljiv. Ranu mladost proveo je na reci Misisipi, radeći na farmama. Teški uslovd i fizički posao stvorili su od njega pravi čelik, pripremajući ga za budući veliki put. Bio je veliki lutalica. Posle Milvokija, odlazi u Cikago gde se saslaje s ostalim velikim pevačima bluza. Putevi ga dalje vode u Arkanzas, Tenesi, Teksas... Već se bio toliko izvežbao na usnoj harmonic! da je sasvim prevazišao svog velikog prethodnika. U to su ga uveravali oni kojima je svirao. Život lutalice, bez stalnog utočišta i ljubavi prema bilo čemu izuzimajući harmoniku i samoću, morao je da učini svoje. Soni Boj se odaje alkoholu i okreće leda samom sebi. Godine 1938. Viljemson je svirao u čuvenoj predstavi KING BISCUITS SHOW. Godine 1951. neka mala kompanija za snimanje gramofonskih ploča u Misisipiju snimila je neke njegove pesme. S njim su tada svirali muzičari koji su danas pojam u svetu bluza: za klavirom Dejv Kembel, na gitarama Vili Vilkins i Elmer Diems, a ponekad i slavni B. B. King. Soni Boj Viljemson preselio se 1955. na sever gde je sklopio ugovor sa poznatom kompanijom ~Ces-Reeord”. Godinu dana kasnije, Soni postiže veliki uspeh svojim prvim hitom „Don’t start me to talking”. To

је pocetak karijere ovog najvećeg soliste na usnoj harmonici otkako ova] instrument postoji. Niko do tada nije dobio tako visoka priznanja i titulu kralj harmonike! Uporedo sa slavom, počinje i unutarnje uzmicanje starog Sonija. Cežtija za neprekidnim nemirom ne napušta ga ni za trenutak. Svaki njegov pokret, svaka ree pretvara se u ritam lude trke za nečim u što jedino on sam veruje. Svom najboljem prijatelju, Havlinu Vulfu, rekao je jednom prilikom; Tamo gde caruje tišina, tamo, još jedino ima mesta za ovo telo koje starl. Prodaću svoju pesmu, neka me osveti u borbi koja dolazi sutra. Ja se vraćam, stari moj. Tople ruke zemlje čekaju me i ja moram da se vratim. Godine 1958. Soni snima svoje najbolje melodije: „Gonna bring it on home to you” i „Trust my baby”. Prva ]e ujedno i najveće ostvarenje u njegovom životu, kao i bluzu uopšte. Njegov glas je trom, umoran, dalek. Njegovo dozivanje se poput jeke razleze harmonijom ritma, dok jecaj harmonike kao da zvoni kroz plač napuštene doline. Slede kompozicije: „Те tako tužne stvari”, „Biću tužan i sam”, „To je sve što želim”, ~Na kraju puta”, itd. Svoj poslednji koncert održao je u Njuportu 1963. Kao i uvek, njegova pojava na pozornici bila je sigurna, uz lagano njihanje ramena i tiho pucketanje prstiju. Osatvljao je utisak ležernosti i samouverenosti. Godinu dana kasnije, visoki koštunjavi starac umro je s harmonikom na usnama. Sklopljenih ruku, pošao je za svojom poslednjom pesmom; usamljeno i tužno. Upravo onako kako to dolikuje velikom umetniku istine. Ućutala je zauvek čudesna harmonika Soni Boja.

Toni NARDIC

MOŽDA NISTE ZNALI

Tehničke zanimiflvosti

■ da magnetofonske glave treba čistiti svake nedelje sa malo vate i alkohola. ■ da se elektro motori nikako ne smeju podmazivati bilo kakvim tecnim uljem, jer »no može da ispere ležište i da ih ostavi potpuno bez maziva. ■ da je cevna pojačala opasno ostaviti bez priključenih zvučnika, a tranzistorska kfatko spajanje prikljucaka za zvuenik. 36 da safirna gramofonska igla ima vek od sto sati sviranja, a dijamantska od hiljadu. Ш da potenciometre (regulatore jačine, boje zvuka i si.) treba štedeti od suvišnog i prebrzog okrctanja kako bi što duže trajali. ■ da je na poslednjoj londonskoj izložbi elektronike prikazan najmanji televizor: ekran je dijagonale od 5 sm, zove se „mikrovizija’ a prodavaće se od sledećeg januara po ceni od oko 150 dolara (slika).

28