Ekonomist

428

nemaju svojih pristaništa, odn. u koliko bi upotreba vlastitih pristaništa bila skopčana sa nesrazmerno velikim troškovima.

Sasvim drukčije stoji stvar u pogledu na ono treće pitanje: o mogućnosti država u zaleđu da se uvek i nesmetano mogu poslužiti trstanskim i riječkim pristaništem. o

Upotreba riječkog i irstanskog pristaništa od strane država u njihovom zaleđu leži, kao što smo već nekoliko puta naglasili, u interesu ta dva pristaništa odn. u interesu same Kraljevine Italije, ı s obzirom na lo može se, s puno prava, očekivati da Italija ne samo ne ometa državama u zaleđu upotrebu ova dva pristaništa, nego da im, Šta više, pruži i sve moguće olakšice za to, — 1 posmatrajući celo pitanje samo sa ovog, čisto ekonomskog stanovišta, mi bismo mogli biti u ovom pogledu poipuno bezDrižni, t. j. mogli bismo biti sigurni, da će nam Italija, rukovođena svojim vlastitim interesima, dozvoliti uvek izvoz i uvoz preko ova dva prislaništa, da će nam uvek pružiti i naročite pogodnosti Za toO. a

Ali, i to je potrebno naglasiti, ako bi naša trgovina bila upućena па ova dva pristaništa, — onda nije isključena mogućnost, da se Kraljevma Italija koristi tom našom zavisnošću, 1 da nam zabrani upotrebu svojih portova odn. da nam to dozvoli, ali pod uslovima koji neće baš uvek biti mnogo prijatni. I za taj slučaj nameće se pitanje: na koji se način može otkloniti ova zavisnost od tuđih pristaništa, na koji se način otklanja opasnost od ucenivanja?

U pogledu na ovo poslednje pitanje postoje kod nas dve struje, odn. dva razna mišljenja. Po jednom mišljenju potrebno je zaključiti sa Kraljevinom Italijom naročite sporazume i komvencije, ı pomoću njih obezbediti našoj trgovini nesmetanu upotrebu riječkog i ftrstanskog pristaništa. Po jednom drugom mišljenju potrebno je da izgradimo svoja vlastita pristaništa, pa će nam, samim fim, i Trsti i Rijeka biti za uvek otvoreni.

Meni se čini da između ova dva mišljenja nije teško učiniti izbor: ovo drugo sredstvo, |. j. izgradnja vlastitih pristaništa, nudi nesumnjivo daleko jače garantije od onog prvog. Objašnjenje je vrlo prosto.

Ako se naše pravo (odn. naša mogućnost) upolrebe italijanskih pristaništa bude zasnivalo samo na ugovornim obavezama, onda moramo apelovati na dobro raspoloženje ! па аобге одпозе