Ekonomist

360 = ravnati ne po našim, nego po inozemnim proizvodnim froškovima: jer sa našim suvišcima moramo da izlazimo na svjetski trg, pak se tamo ravnati po proizvodnim froškovima još zadnjeg potrebno mjerova pšenice, — a laj „zadnji mjerov“ nije naš, već onaj iz Canade, Argentine i Australije!

Moglo bi se uzeti, da je ovaj pojav veće produkcije prolazan, pak valja da ispitamo i ovu okolnost. Među zemljama, koje su uvećale u zadnji 192 godina (od rafa) produkciju žita ističu se (u Ha):

1918./14. 1924, Капада -—- 4 024617 8,925.505 Argentina 6,495.744 7,200.500 Urugay 319.398 400.000 Australija 3,076.667 4,9285.753 ukupno: 19,816.356 Ha 20,811.833 Ha,

t. j. u samim tim zemljama je zasijano za 6,995.482 ha, okruglo za 7,000.000 Ha više, nego li prije rata. Ovđe nabrojene zemlje Južne hemisfere imale su prije rata težište svoje proizvodnje и stoci (meso, vuna, mast), te sn za vrijeme i neposredno iza rata, када je cijena mesu prema žitu silno porasla, Iorsirale upravo proizvodnju mesa, kojega su u uleđenom stanju šiljale u Evropu, poglavito Englesku. Osiromašenje Europe kapitalom skučilo je konzum mesa u velikoj mjeri. Mimogred spominjomo, da i ovu okolnost osvjetlimo, da je od ukupne kolajuće mmožine zlata sa 9.2 milijardi dolara prije rata posjedovala Europa 6.6 milijardi, od kojih je tako reći njezina industrija živila, jer je Europa za iznos kamata i godišnjih otplata kapitala preuzimala sirovine (vino, pamuk, bakar, gumu, svilu, itd. itd.), kojima je zaposlila radmiŠtvo u iudustrijama i podizala konzum poloprivrednih proizvoda (Drašna, mesa, masti, jaja). Danas Europa imade svega (1924.) 2.0 milijardi dolara zlata, ona nema polraživanja prema zemljama, iz kojih je dobivala surovine, naprotiv ona im duguje, pak je to glavni uzrok nezaposlenosti u Europi i opadanja konsuma. Kako daleko je konsum u Europi pao, neka ilusftrira činjenica, da je potrošak mesa u Njemačkoj prije rata iznosio na godinu i stanovnika po neprovjerenim podacima 56 kg., a poslije rata 7.4 kg., u Engleskoj prije rata 76, a poslije 15. To je naravski bilo od presudnoga značaja za zemlje, koje su dotada proizvodile u ојауnom meso, što no im je pridolazilo bez ikakova gotovo iroška