Ekonomist

359

97.9, Svega pučansiva i 95.8%, čitave površime svijeta) bilo je zasijano:*) i

Površina u milijunima Hektara: 1909. — 13./14. 1921/22. 1922/23. 1923/24. 1924/25. DOC Pa

pšenicom 187.6 191.5 179.6 194.2 1943 - 3277

kukuruzom 1403 1422 148.8 146.5 — 42 % 1207) 47.8 58.0 58.9 51.8 52.8 = 10 је

Prirodi pako iznosili su u milijunima mtc. pšenice 1,8305 1,747.7 1,808.4 1,998.3 1,774.7 14.0 i кикитите 2,064.8 2,167.8 2,127.2 2,268.2 — Улан riže 7695 856.7 8896 7884 8494 2.677,

Ove brojke ne bi same po sebi jošte dovoljno tumačile, zašto je ponuda najglavnijeg krušnog bilja danas veća, перо što je bila g. 19193/14., nu one postaju u svome elektu posve jasne. kada se uzme u obzir, da ovaj porast produkcije dolazi istodobno sa opadanjem broja konzumenata, koje je opadanje prouzročeno аибистта svjetskog rata. Prema poratnim publikacijama palo je u svetskom ratu svega oko 9,000.000 ljudi, pretežno najzdravijih i najjačih trošača; po statistici iznosilo je stanovništvo Europe

год. 1913:: 467,800.000

„ 1924.: 454,700.000.

бакје тапје 7а: 13,100.000, 1. ј. 2а 2.8'/..

Ne znači za naš problem mnogo, da se zato računa, da je u drugim krajevima svijeta pučanstvo poraslo, jer i taj porast iznosi svega 3,7%,. I prema ovome porastu je porast proizvodnje pšenice (14.0%) daleko brži, a i porast kukuruze (9.8%/,) daleko veći od porasta pučansiva. Ne ćemo smetnuti s uma, da se ona predratna pojava, po kojoj konsum pšenice istiskuje konsum raži, ječma, proje, a i kukuruze (u Južnoj Americi) i riže (u Japanu), — nastavlja u zadnjim poratnim godinama. Sve [0 ne mijenja ČInjenicu, da se proizvodnja pšehize brže diže, no Šfo se diže broj frošača, pak da je stoga ponuda veća od tražnje. Stari je pako zakon poliličke ekonomije, da cijenu žitu opredeljuju proizvodni troškovi (kao loco konzumnog tržišta) onog zadnjeg mjerova pšenice, koji je još potrebit za namirenje potrebe tog tržišta. — U tome je ı odgovor, zašto se naše cijene automalski i prisilno moraju

*) Annaire 1924. str. XX.