Ekonomist

754

uvijek kao nezdrava pojava, kao mjera koja u sebi nosi klicu smrti. Naprotiv, ulošci nečlanova smatraju se kod zadružnih kreditnih ustanova također kao normalno vrelo za obrini kapital, a takozvana novčana aizravnanmja između zadružnih kreditnih ustanova sastoje se baš u tome, da se suvišci Jednoga dijela plasiraju kod drugoga dijela, dakle da ovaj drugi dio kreditnih ustanova podmiruje kreditne potrebe svojih članova iz zajmova učinjenih kod prvog dijela kreditnih ustanova; dakle iz vrela koje možda još više leži izvan vlastitoga kruga nego ulošci пеčlanova (ne uzimajući momentano u obzir da novčana izravnanja kada se vrše između organizatorno povezanih zadružnih krediinih ustanova — na pr. između zadruga Jednoga Saveza, — baš predstavljaju funkcijonisanje samopomoći). Sa finansijskog gledišta je dapače samo glavno da krediti članovima nisu imobilne pozicije; da između rokova dospjeća ovih pozicija ı rovoka dospjeća u ove pozicije plasiranih kapitala, dakle između cirkulacionih rokova aktivnih i pasivnih kreditnih poslova, postoji potrebna harmonija, te da postoji povoljan ıli barem podnošljiv odnošaj između kamatne stope aktivnih ı pasivnih kreditnih poslova.

Princip samopomoći predstavlja da se njegovo potpuno realizovanje mora smatrati kao optimalno stanje, kojemu treba da teži svaka zadružna ustanova zbog toga, Jer Joj Je eksistenca tim više obezbeđena u koliko je u što većoj meri uspela da kod sebe realizuje samopomoć. Na žalost su bilanse u vrlo rijetkim slučajevima tako jasne da se može videti odnošaj uložaka članova ı kredita članovima. Redovno se može konstatovati samo odnošaj izmedu uložaka uopće ı kredita, koji su katkada pokazani u više pozicija (krediti članovima, polražiyanja od ostalih) ıli samo u jednoj poziciji pod naslovom kao na pr. krediti po tek. računima, pa se onda iz takovih bilansa može pouzdano konstatirati samo da li i u koliko bivaju krediti podmirivani ulošcima uopće ı smatrati kao povoljne slučajeve one gde krediti ne prelaze iznos uložaka uopće. Tipičan primjer dobroga stanja u pogledu odnošaja između uložaka ı kredita pružaju bilanse Zadružne Zveze Ljubljana (vidi tabelu IT). Tu se vidi da Je unatoč sve Jačega pogoršavatja odnosa između uložaka i kredita, koje traje do uključivo god. 1993. ı dostiže u toj godini kulminaciju (91. X1i. 1918. iznašao omjer uložaka prema kreditima 6:14, a 51. XII. 1925. pogoršanje је doseclo 19%: 1), suma kredita ostala ispod sume uložaka, tako da je u najgorem slučaju suma uložaka bila za