Ekonomist

835

nastana ili kod podružnice banke nisu kod glavnog nastana točno evidenfirati u posebnom popisu ili nije vodjena тоспа kontrola u njima tako, da se u svaki čas može ustanoviti za Koja se osob: odnosno za koje svrhe dotični računi vode.

Naveli smo ovdje sve slučajeve u kojima citirani austrijski zakon statuira odgovornost organa uprave spram društva s razloga, jer je valjda u ovom zakonu najdetaljnije obradjeno pitanje dokle ima da seže odgovornost organa uprave dioničkog društva uopćte, a bankarskog napose za štete koje su eventualno prouzročili banci odnosno dioničkom društvu uopće. Po Sš-u 11. cit. zakona odnose se odredbe tačke 1., 4. 6. i 10. cit. š-a 3. na sva dionička društva. Poznato je da je cit. austrijski zakon donesen pod dojmom raznih vrlo nezdravih pojava u austrijskom poratnom novčarstvu i da njegove odredbe predstavljaju kompromis izmedju vrlo oštrog pritiska javnog mnijenja s jedne strane, te nastojanja bankovnih krugova s druge, da očuvaju svoje poslovanje od nepoželjne i ncpotreb: policijske kontrole. Odštetni zahtjevi ostvaruju se zakliučkom glavne skupštine obično većinom glasova, ı to u roku od tri godine računajući od one glavne skupštine, koja je stvoOrila zaključak o odobrenju bilance za poslovnu godinu u Kojoj je učinjen Štetni čin ili propust (S 5. i 8. cit. zakona). АКо је glavna skupština odbila zahtjev za traženje odštete onda taj zahtiev može podići manjina koja predstavlja jednu desetinu dioničke glavnice, i to u roku od tri mjeseca od dana kad je glavna skupština zahtjev odbila. U ovom slučaju mora tužilačka manjina kod suda deponirati jednu desetinu dioničke glavnice, a osim toga može sud naložiti tužilačkoj strani da položi povrh toga kauciju. Ako tužilačka strana izgubi parnicu dužna |e tuženoj strani nadoknaditi time nastalu štetu (S 6. cit. zakona). _Једпака одgovornost kao i članove uprave tereti t. zv. velike dioničare. Velikim dioničarima smatraju se po š-u 4. zakona oni, koji nisu članovi uprave društva, no posjeduju pravo glasa za barem iednu desetinu dioničke glavnice. Velikim dioničarom smatra se dakli onaj, Čiji bračni drug ili rodjak do drugog stepena srodstva posjeduje sam ili zajedno s njime jednu desetinu dioničke glavnice. Za odgovornost velikog dioničara je pretpostavkom, da je izravno ili neizravno uplivao na kojeg člana uprave, da u svom poslovanju povrede oprez ispravnog trgovca. Veliki dioničar jamči solidarno sa članovima uprave, a u slučaju, da je odšteta tražena samo od članova uprave imaju ovi pravo regresa spram velikog dioničara.