Etnički i demografski razvoj u Jugoslaviji od 1921. do 1991. godine : sveska I

VI Zaključak

Koji bi bio odgovor na osnovno pitanje da li su popisi Jugoslavije pouzdani? Vidimo prvo šta kažu njeni kritičari. I Lrvatski nacionalisti tvrde da su popisi Prve Jugoslavije izinanipuiisani od strane Srba, a da su to takodje popisi Druge Jugoslavije, ovaj put pak od "Srbo-koinimista", ako ni po čemu drugom a ono bar povodotn muslimana u Bosni i Herccgovini, koji su svi, po njima - Hrvati. Prema tim hrvatskim nacionalistima, da se bosanski muslimani ne bi izjasnili kao Hrvati, "izmišljena" je prvo napopisu 1945. godine narodnost "neopredcljcnih muslimana", zatim 1953. godine nalazimo muslimane incdju "Jugosloveni neopredeljeni", 1961. godine "Muslimani, etničkapripadnost" inajzadod 1971. godine definicijaje: "Muslimani u smislu nacionalnosti". Događjaji ođ 1991,godine pa nadaljesunajboljidokaz togpogrešnog stava hrv'at.sk ih nacionalista Srpski nacionalisti smatraju da su popisi Dmge Jugoslavije izmanipulisani od strane Hrvafa stvarajuči nove nacionalnosti (makcdonska, muslimanska, cmogorska) ili favorizovanjem nekih manjinskih gmpa(kao Vlahe, Cigane) ili pokrajinska izjašnjavanja(kao vojvodjansko, bosansko, hercegovačko). Jerpo timkritičarima sva tapolitikaje uperena protiv Srba. Onaje odraz ideje daje "slaba Srbija jaka Jugoslavija". Pored srpskih i hrvatskih nacionalista, sam režim Dmge Jugoslavije je takodje tvrdio da su popisi Prve Jugoslavije netačni, ili bar "sumnjivi", "nepouzdani", čime je implicitno nastojao da pojača uverenje da su jedino pođaci njegovih popisa - tačni. Složio bih se da nijedan popis od 1921. đo 1991. godine nije potpuno pouzdan. I to iz \ iše razloga, U prvom redu, pivi popisi Prve Jugoslavije patili su od tehničke nespremnosti, nedo vo Ijnog iskustva i nejasnih defmicija. Tako dj e i od p o litičkih stavo va vladaj ućih kmgova, T ako, primeraradi, smatranoje daporedslovenačkog matemjegjezika, svi ostalijugoslovenski narodi govore "srpsko-hrvatski". Nc samo da makcdonski nijc bio priznat kao poscban matcmji jczik, nego su podrubrikom srpsko-hrvatskog matemjeg jezika uključeni i Bugari, kao što smo to već podvukli, tj, oko 47.000 gradjana dva pogranična sreza: caribrodskog 1 danas dimitrogiadskog) i bosiljgradskog. Ako je stav prema Bugarima bio očigledno pogrešan, možemo do izvesne mere razumeti srpsku reakciju po pitanju makeđonskog jezika, iako se ne moramo složiti sa tim stavom, Stvaranje nove države 1918. godinejužnih Slovenavuklo jeza sobom i teoriju, bar u izvesnim kmgovima, jedne jeđinstvene nacije sa dva mafemja jezika, te se smatralo da je makedonski u stvari samo đijalckat srpsko-hrvatskog jezika. Ali Šlo je ipak zanas najvažnije, takav nametnuti stav u popisima Prve Jugoslavije ne : ‘Jj učuje mogućnost preračunavanja i korekcije u smislu današnj ih defmicija narodnosti. Jer *:: snovu podataka popisa iz 1921. i 1931, godine stanovništvapo izjašnjavanju po mafemjem >:u i po veroispovesti, možemo doći, bcz velikih poteškoća, do prilično tačnih brojeva po ■--- - r.alnosti. Kadakažetn do "prilično tačnih", tozntiči dasamsvestandanijemoguće imati : mo tačne statističke brojeve. Ali netrebaićiniudmgukrajnost,jerpopisi kakoPrvetako ■-se Jugoslavije su u principu dovoljno pouzdani da mogu biti upotrebljavani bilo onakvi - dati, bilo da nam daju mogućnost da izvršimo izvcsne korekcije koje onda omogućuju f izu dernografskih razvoja pojedinih narodnosfi.

XLVI

BoGor.juß Kočović