Filatelista

МОМТ2МАТТКА

PAPIRNI NOVAC JUGOSLAVIJE 1918—1976.

(nastavak iz broja 170)

Vitomir Sokolović

I DEO — KALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA

12. USVAJANJE DINARA ZA TUGOSLOVENSKU VALUTU Zamena austrougarskih i mađarskih kruna

Austrougarska Vojna uprava u Beogradu, odmah po okupiranju Srbije krajem 1915. godine, naredila je povlačenje i zamenu srpskih dinara za krune, po relaciji 2 dinara = 1 kruna. Međutim, srpski živalj i pored okupatorskog pritiska, nije podneo sve svoje dinare na zamenu, već ih je držao skrivene, iako je austrougarska kruna bila oglašena. kao »zakonski« novac u okupiranoj Srbiji. S druge strane, austrougarske vlasti pustile su u optncaj na. okupiranom srpskom podrućju izvesne poličine svojih kruna po liniji finansiranja okupacije. Svakako da su krune zatečene i na celom onom jugoslovenskom području koje je do Prvog svetskog rata bilo u sastavu Austro-ugarske monarhije.

Što se tiče mađarskih kruna, u pitanju su austrougarske novčanice koje su po završenom ratu Žigosane u Mađarskoj. Ove krune, po završenom ratu unete su u Srbiju odnosno u Voivodinu posredstvom Glavne blagajne Francuske armije na Istoku, sa sedištem u Budimpešti, i to na taj način Što je gotovina podizana sa tekućeg računa u Budimpešti u mađarskim krunama, a. trošena nc samo u Mađarskoj, već i u Voivodini, pa je tako po ovom osnovu uneto u našu zemlju oko 400 miliona mađarskih kruna.

Poslednja statistika krunskog opticaja samo je pojačala potrebu hitne zamene tog devalviranog novca. U javnosti se o tome veoma mnogo raspravljalo, i to je sasvim prirodno kada se ima u vidu da je nesiguran novac bio brana svakom ozbiljnom privrednom radu i da je ceo rad na obnovi zemlje morao čekati dok se to pitanje prethodno reši. Nemoguće je izneti mnogobrojne predloge koji su po tom pitanju činjeni, počev od predloga da sc krune proglase nevažećim, pa sve do zahteva da se zamene »al pari« sa novom jugoslovenskom krunom koja bi se tek imala stvoriti. Međutim, svi predlagači su se slagali u jednoj stvari: da se krune moraju definitivno povući iz opticaja. Nc i bez obzira na ovu saglasnost, krune su morale biti povučene već i po obavezi iz čl. 206 Sen-Žermenskog ugovora, koji je, pored žigosanja kao prve mere, naređivao da sve države u kojima je cirkulisala krunska valuta, računajući tu i Austriju i Mađarsku, moraju u roku od dvanaest meseci po stupanju ugovora na snagu, zameniti Žigosane krune »za svoju sopstvenu novu monetu uz uslove koje one same budu stvorile«.

Pitanje se samo postavilo: čime zameniti krune? Po prvobitnoj zamisli njih je trebalo zameniti novim, državnim novčanicama. koje glase na dinare. Kada se 1. marta 1919. godine Privilegovana narodna banka Kraljevinc Srbije vratila iz Marselja u zemlju, krune su već bile žigosane i pitanje njihove zamene za državne novčanice u principu raspravljene. Takve novčanice je Ministarstvo finansije već bilo poručilo u Parizu, Pragu i Zagrebu.

Međutim, prilikom raspravljanja o stvaranju nove emisione ustanove, a naročito posle odluke da se reorganizacijom Privilegovane Narodne banke Kraljevine Srbije stvori nova emisiona ustanova. za. celu zemlju, došlo sc bilo do zaključka da je celishodnije izvršiti povlačenje i zamenu kruna novčanicama. te nove centralne banke. Mnogi razlozi išli su tada u prilog takvom rešenju krunskog pitanja. Pre svega, Banka je tada bila jedina emisiona ustanova, na jugoslovenskom tlu, raspolagala je znatnim metalnim i deviznim pokrićem, imla Je tridesetpetogodišnje iskustvo u valutnim problemima i najzad raspolagala spremnim stručnim kadrom i celokupnim bankarskim aparatom.

19