Filatelista

16

kako na talijansko Javno mnijenje ı nesređenu političku situaciju, tako ı na vojni značaj luka ı puteva, imajući u vidu probleme snabdjevanja svojih snaga u Austriji 1 Južnoj Njemačkoj, te nisu bili spremni podržati Jugoslavenske namjere. Privremeni dogovor o podeli u dve okupacione zone sklopijen Je na prijedlog generala Morgana (tzv. Morganova linija) ı potpisan u Beogradu 09.06.1945. Manje praktične promjene dodane su na licu mesta daljnim dogovorom između generala Morgana ı Jovanovića 20.06.1945. Uglavnom, jedna ı druga strana ostale su na zauzetim pozicijama, s izuzetkom da su jugoslavenske snage zadržale Rijeku, ali su morale predati Trst ı Pulu zapadnim saveznicima. Područje zapadno od Morganove linije ı pulska enklava nazvane su Zonom A pod savezničkom upravom, a ostatak na istočnoj strani Zonom B pod jugoslavenskom vojnom upravom.

Povlačenje granica na budućoj mirovnoj konferenciji trebalo se zasnivati na etničkom principu, no treba imati u vidu da se radi o području mešanog stanovništva, koje je u međuratnim godinama dodatno naseljavano Talijanima iz pasivnih krajeva južne Italije. U političke ı pregovorne svrhe s obje Je strane mnogo pisano o toj mješavini 1 svi stari 1 novi pop1si stanovništva analizirani su u detalje. S neutralnog stanovišta može se primetiti da su obe strane bile delomično u pravu: Talijani su dominirali u gradovima ı većim mjestima, a Hrvati ı Slovenci u selima ı okolici. Dodatno, ı slično nekim drugim srecdozemnim lukama, po Trstu i Rijeci bilo je dosta naseljenog poslovnog stanovništva raznolikog, ponekad ı egzotičnog porijekla. Obe zainteresirane strane uporno su zastupale svoj stav, a od predsjedavajućih sila Sjedinjene Države ı Velika Britanija uglavnom su podržavale Italiju, Sovjetski Savez Jugoslaviju, dok je Francuska bila manje-više neopredeljena. Konačni dogovor, kao 1 obično, nije zadovoljio ni jednu ni drugu stranu, a nepristrasan posmatrač mogao bi zaključiti da su Talijani nepovoljno prošli u zapadnoj Istri, a Jugoslaveni u zaleđu Trsta, u tzv. Beneškoj Sloveniji.

Po odluci Pariske mirovne konferencije, koja Je stupila na snagu 16.09.1947, velika većina područja pod jugoslovenskom vojnom upravom pripala je Jugoslaviji. Dodatno su joj pripali grad Pula ı dio bivše Zone A u neposrednoj okolici Trsta, dok je Italiji pripao veći dio Zone A s gradovima Monfalcone, Gradisca ı Gorizia. Nije došlo do sporazuma u pitanju samog grada Trsta ı dijela Tršćanskog zaliva, za koji je bilo predviđeno da postane „slobodnim gradom” po predratnom modelu Danziga. Ovo, daleko manje područje, nazvano „Slobodnom teritorijem Trsta”, isto Je bilo podeljeno na Zonu A i B, koje su ostale pod angloameričkom odnosno Jugoslovenskom vojnom upravom. Aranžman se pokazao kao privremeno, a ne dugoročno rješenje, posebno u pogledu tzv. Hladnog rata ı informbirovske krize. Pod pokroviteljstvom Velike četvorice konačno Je došlo do bilateralnog sporazuma između Jugoslavije i Italije (potpisan 05.10.1954), kojim je 26.10.1954. uve-