Gledišta

počele pritezati. Pri tome je važno i to što je preširoko kreditiranje obulivatilo ne samo proizvodnju, potrošnju i promet već i krajnju potražnju putem kreditiranja budžeta, potrošačkog kredita itd. Navika da se svi iole značajniji privredni problemi rešavaju uzimanjem bankarskih kredita toliko se uvrežila da danas zahtevi, mogli bismo reći gotovo, za novim kreditima, dolaze sa svih strana i među mnogobrojnim predlozima zauzimaju prvo mesto. Sada gotovo svi u načelu priznaju da treba učiniti kraj ptbcesu inflacije, ali svi traže da se za njih učini izuzetak, očevidno u želji da izbegnu nmogo teži, ali zato jedini pravi i efikasni put, a taj je da svoju egzistenciju zasnivaju na tržištu i podizanju vlastite produktivnosti umesto na bankarskim kreditima. Možda našoj široj javnosti nije dovoljno poznato da smo već jednom, prilikom privrednog zastoja 1961—1962. godine, taj zastoj veštački prebrodili obilnim odobravanjem novih kredita, ali je rezultat takvog rešenja bio taj to sada svi vidimo da smo radikalna rešenja tada samo na kratko vreme odgodili, razume se, uz cenu da smo se uvalili u još jaču inflaciju. Mislim da nas to iskustvo dovoljno rečito opominje da više ne idemo tim putem. Stalni pridolazak sve većih količina novog novca usled preširokog odobravanja kratkoročnog kredita („kratkoročnog” većinom samo po formi jer se on, u stvari, na ovaj ili onaj način najčešće samo prolongira ili konvertuje u druge kreditne oblike) kumulirao je krupne, dalekosežne negativne pojave u privredi, često i one koje se na prvi pogled ne uočavaju kao posledica inflacije, Spori napredak proizvodnosti rada i aktiviranja unutrašnjih rezervi, preterane investicije, prevelike zalihe, preterana opšta i lična potrošnja, pasivnost platnog bilansa i mnoge druge pojave bile su direktno održavane i finansirane od našeg kreditnog sistema umesto da su suzbijane. Otuda, na temu „Kreditni sistem i stabilnost privrede” možemo samo i ovog puta ponoviti tvrđenje da je kreditni sistem bio od ogromnog uticaja na tok naše reprodukcije i njenu nestabilnost. I da prvenstveno od njegovog poboljšanja možemo očekivati povratak ka većoj stabilnosti. DILEME O UZROCIMA NESTABILNOSTI Najbolji i najefikasniji način za lečenje svake nevolje je da se prvo pronađu njeni stvarni uzroci. Međutim, mada smo übeđeni, na osnovu konkretnih činjenica, da su kod nas, u našim uslovima i zbivanjima, u našim konkretnim okolnostima i na osnovu našeg iskustva (dakle, ne govorimo uopšteno o onome šta bi sve teorijski „bilo moguće” ili koji bi mogli biti

203

KREDITNA POLITIKA I STABILNOST PRIVREDE