Gledišta

nacije nad dxugom, svaka nacija težiće da razvija sopstvene karakteristike, one koje su se sticajem prirodnih i socijalnih okolnosti, formirale tokom istorije, tako da su postale određeni način života, određeni način izražavanja i stvaranja Ijudskih vrednosti. > Postojanje nacionalnog pitanja u svetskim razmerima nije samo uslovljeno dosadašnjim političkim razvitkom, postojanjem kapitalizma i njegovog specifičnog oblika kolonijalizma, svetskim i lokalnim ratovima za dominaciju jedne nacije nad drugom. Političko nasleđe prošlosti i sadašnja politika nekih zemalja stvorili su veliki broj problema koji se ispoIjavaju na nacionalnom planu. Granični i teritorijalni problem! između velikog broja zemalja, različite nacionalne aspiracije prisutni su na mnogim tačkama Zemljine kugle. Nacionalni problem u svim svojim vidovima prisutan je i u socijalizmu i kao pitanje za koje se interesuje društvena i naučna misao i kao realna činjenica koja egzistira u svakodnevnom političkom životu velikog broja socijalističkih zemalja. U socijalizmu, zajednici radnih ljudi u kojoj se razvija njihova stvaralačka inicijativa i počinje proces oslobođenja ličnosti, nacionalnom problemu trebalo bi prilaziti na marksistički način. Problem nacionalnog oslobođenja, nacionalnog razvitka može biti samo deo opšteg oslobođenja društva od klasnih suprotnosti, samo deo opšteg kretanja društva prema celokupnom oslobođenju čoveka. Međutim, socijalistička misao i socijalistička praksa nisu u dosadašnjem razvitku pokazivale takav tok stvari. Tačnije, deformacije staljinističke epobe koje su se odrazile na celokupan društveni razvitak, dobile su specifične pojavne oblike u postavljanju i rešavanju nacionalnog pitanja. Birokratizam, kao pojava koja označava odvajanje i osamostaljenje državnog aparata od društva i klase koju predstavlja, doprineo je da se po nacionalnom pitanju razvije praksa suštinski suprotna Lenjinovoj koncepciji koja je bila suptilna analiza realnih nacionalnih odnosa i situacija u njegovo doba, ali i duboko teorijsko i principijelno uopštavanje. Deformacije u koncepciji i praksi o nacionalnom pitanju manifestovale su se na unutrašnjem planu kao ideje o rukovodećoj ulozi najveće nacije, a na međunarodnom planu isticanjem „viših interesa” u ime socijalizraa i internacionalizma. To je dovelo do prakse kršenja principa slobode i ravnopravnosti nacionalnog razvitka i do podređivanja ciljeva radničke klase pojedinih nacionalnosti nekim opštim ciljevima odredenim najsubjektivnije. Danas se destaljinizacija odražava i na nacionalnom planu. Odnosi između socijalističkih zemalja dobijaju novu suštinu. Saradnja i poverenje, razmena iskustava, čak i pomoć, počinju da se zasnivaju sve više na nacionalnoj ravnopravnosti i samostalnosti pojedinih zemalja, a to je jedan od preduslova za brži razvitak socijalizma. Ne može se razvijati sloboda i stvaralaštvo radnog čoveka ako on nije Slobodan kao pripadnik jedne nacionalne grupe. Bez pune nacionalne slobode, ne može se govoriti o demokratiji, jer nje nema kad

407

ISTORIJA I ISTORIJSKI MITOVI