Gledišta

jer sve više dolazimo u situaciju, kada će samo djeca imućnih roditelja biti u stanju da završavaju škole. Ukratko, nasuprot ranije usvojenom ideološkom uvjerenju, da će u socijalizmu Ijudi sve više biti gospodari svoje sudbine, omladina dobiva dojam da se krećemo prema sve većoj anarhiji u kojoj je novac osnovno mjerilo svih vrijednosti. Naratmo, ovdje treba dodati da kod nas postoji stvarna Ijudska alternativa, a to je samoupravljanje. No, za omladinu kojoj se o ovome dosta govori, ali, je se drži daleko od mjesta gdje se donose važne odluke, ovo je mnogo više ideološka persnektiva nego stvarnost. Osim toga, sasvim je razumljivo da kod naše omladine, koja sticajem okolnosti postaje sve više skeptična, ideološke sheme imaju danas neznatan utjecaj. Ona usvaja praktičnu orijentaciju koja u ovakvim slučajevima poštuje samo stvame, opipljive dokaze. Što za nju znači teza o slobodi u radnim organizacijama, ako je to sloboda jednih da rade i dobro zarađuju, a druge guraju prema minimalnim zarađama ili ih otpuštaju. držeći pri tom čvršto zatvorena vrata pred mladima koji su nazaposleni i čekaju. Druga okolnost koja u velikoj mjeri diskreditira ideju samoupravnosti u očima mladih sastoji se u tome što se u novije vrijeme iza ove humanističke ideje nastoje ušančiti i one dmštvene strukture koje nemaju velikog afiniteta prema humanizmu, jer im je stalo samo do njihovih ličnih i uskoklasnih interesa. Za njih je samoupravljanje pravo da oni slobodno raspoređuju i odlučuju na svom terenu, a za stišavanje otpora ndžih slojeva koje pogađa pojačana klasna diferencijacija i koji snose glavni teret privredne reforme umjetno se potpiruju stare i nove nacionalističke strasti. Na svu sreću ova platforma ne može naći čvršće uporište među omladinom, kod koje je potreba otvorenosti prema svima i svijest o bratskoj solidarnosti sa svim narodima uvijek neuporedivo jača od uskoklasnih i nacionalističkih interesa.

Iz ovog proizlazi da teorijski pristup, koji smo u općem vidu predložili za shvaćanje omladine u socijalizmu, nije sasvim prikladan za naše jugoslavenske prilike. Kao osnovno, kod nas se postavlja pitanje, u kojoj mjeri je rast i razvoj postojećeg sistema usklađen s aspiracijama omladine. Drugim riječima, to znači da h sdstem omogućuje relativno brzu realizaciju latentnili težnji prema boljim uslo\ima života, koja je prisutna kod ogromne većine. Odgovor na ovo pitanje ne bi samo pružio objašnjenje o razlozima sve veće podvojenosti između manjeg kruga privilegiranih i širih slojeva radničko-seljačke omladme već bi u isto vrijeme mogao poslužiti kao osnova za sagledavanje mnogih drugih pojava vezanih uz dolazak novih generaoija.” TEORIJA IN PRAKSA br. 3/1968.

MITJA RIBIČIC: Federalizam danas; ANDREJ KIRN: Teorija i čovekova budućnost; JOSIP VTDMAR: Sudbina i namera; JOSIP GLOBEV'NIK: Opšte zakonodavstvo u sistemu samoupravlianja; KOMUNISTI I NAšE VREME: LOJZE SKOK: 0 vodečoj idejno-političkoj ulozi komunista i o njihovom organizovanju; PETER KLINAR: Mišljenje slovenačkih komunista o međunacionainim odnosima; ANDREJ MIKLAVCIC: Reelekcija i ..unlitanje spolja”; BORIS VADNJAL: Stan roba individualne notrošnje; JANKO RUPNIK: Politički sistem i savezna uorava; DOLFE VOJSK: Jesu li uslovi privređivanja ravnopravni za sve? MARJAN TAVCAR: Pitanja sociologije religije; ZVONKO JAUSOVEC: Integracije i proširena reprodukcija u elektroprivredi; STANISLAV PIRŠ: Nesređene prilike u elektroprivredi; JANEZ STANIČ; Rumunska „reforma”; GOVORECI OTVORENO: M. R.: Ko plaća troškove ispita? D. S.: Rasprštavanje funkcija i odgovomost; T. B.: Poslovna ili birokratska neo-

694